Kratak život proroka Salomona, kralja Izraela

Sveti So-lo-mon, sin Da-vi-da od svoje žene - Vir-sa-vii, treći kralj svih iz-ra-il-tyana, pomazan na kralja stvo u 12 godina i kraljevstvo- vav-shiy 40 godina. Moć So-lo-mo-na bi-la tako ve-li-ka da pro-sti-ra-lased na sve so-sed-ing-on-ro-dy, nekome bi se dalo -ka-mi to (). Njegova bi slava i bogatstvo bili toliki da bi svi kraljevi zemlje, prema riječima svetog Is-to-riija, mogli vidjeti -gat-stvo So-lo-mo-na i slušati njegovu mudrost. Svijet-ali je umro, ostavljajući za sobom co-chi-non-nia: Poslovica-chi, Pre-mud-ro-sti, Ek-kle-si-a-st i Pjesma o psu -her.

Cijeli život proroka Salomona, kralja Izraela

Kako si bio mudar u mladosti i, na bolji način, re-ke, pun ra-zu-ma! Tvoja duša pokrila je zemlju, a ti si je ispunio za-ga-kćeri-nas prispodobe; tvoje je ime nosilo losove na daleke otoke, a tebe su voljeli zbog svog svijeta; za pjesmu i od-re-če-nija, za prispodobu i od-ja-ne-nija iznenadila te zemlja! Tako uzvišen-ali-sjedi So-lo-mo-na mudrom Isusu sinu Si-ra-ha (). Od grane svetog cara Da-vi-da, So-lo-mon, čak i u ro-ro-che-le-tah, bio je pomazan na kraljevstvo i pro-uzvišenje car-rem još za života vlastitog oca. Prema njegovom odobrenju na pre-sto-le Is-ra-il-sky So-lo-mon prije svega, u -tsa svojih, zaštitio se na pre-sto-le od stotinu svojih neprijatelja i unaprijed usvojio izgradnju hrama Bo-gu is-tin-no-mu.

Narod još uvijek ima snagu žrtve na vama, jer kuća nije sagrađena u ime Gospodnje do tog vremena (). I So-lo-mon je otišao u Ga-va-on, gdje je bila glavna žrtva-žila-nick, kako bi tamo donio žrtvu Bogu. Ovdje mu se Gospodin ukazao u noćnom snu-vi-de-nia i rekao da ga voli i da hoda po ustima Da-vi-da, oca njegovog-e-th, So-lo-mo-well: Pitaj što da ti dam (). I So-lo-mon reče: Sada, Gospodine, Bože moj! Stavio si slugu Tvojeg-e-tog kralja umjesto Da-vi-da, od mog oca; ali ja sam malo ot-rock, ne znam ni svoje-e-go-da, ni ulaz. I sluga Tvoj je među Tvojim, koje si izabrao, za tolike je nemoguće da se njegovo tijelo izbroji niti vidi. Neka sluga Tvog-e-mu srca bude mudar, da sudi Tvojim ljudima i da razlikuje što je dobro od onoga što je zlo; jer tko može upravljati ovim mnogim-brojem-broja-kuće Tvoje-njih? I b-go-moli-ali to bi bio Lord-du-du taj So-lo-mon za ovo. I reče mu Bog: jer si to tražio, nisi tražio dug život, nisi tražio bogatstvo, nisi tražio se-be duše svojih neprijatelja, nego tražio se-be ra- zu-ma da bih mogao suditi, evo, učinit ću po tvojoj riječi. Evo, dajem ti mudro i razumno srce, da ti prije tebe ne bi bilo bolje, a poslije tebe ne bi se dodatno uzdiglo. A što nisi tražio, dajem ti i bogatstvo i slavu, pa neće biti bolje za tebe između tsarya-mi svih tvojih dana. I ako ćeš hodati putem Mo-im, čuvajući Moja usta i za-ve-di Moja, kao što je tvoj otac hodao Da-pogled, nastavio sam -zhu tvoje dane (). I tako-lo-mon se probudio iz vlastitog sna-vi-de-nija, i to se točno ostvarilo. I dar ra-zu-ma nije se pojavio za-med-lil - u njegovom dvoru nad dvije žene-na-mi, ubivši svoju slavu u-ve -ki: kad su mu se ukazale dvije žene, koje su rodile bebama u isto vrijeme, od kojih je jedna umrla noću, koja kad su spavale u istoj, a sada, svađale su se, koja od njih pripada mreži preživjelih djece, - tada kralj reče: dajte mi mač. I donio mač kralju. A kralj reče: ras-se-ki-te živo dijete-ti na dvoje i daj-im u-lo-vi-dobro jedno i u-lo-vi-pa drugo. I od-ve-cha-la ta žena-shchi-na, nečiji sin je bio živ, kralju, jer je sva njena nutrina bila uzbuđena od sažaljenja-lo- idi svom sinu-e-mu: o, moj gospodaru! daj joj ovaj re-ben-ka života i nemoj ga ubiti. A onaj drugi kaže-vo-ri-la: neka ne bude ni meni, ni tebi, ru-bi-te. A kralj odgovori i reče: daj ovo živo dijete i ne ubij ga: ona mu je majka. I Iz-ra-il je čuo kako kralj sudi, i počeo se bojati kralja, jer je vidio ljude da je mudrost Božja u njemu da iz- iz suda. I So-lo-mon je bio kralj nad svime Iz-ra-i-lem (). Vladao je svim kraljevstvima od rijeke Ev-phra-ta do zemlje Fili-Stim-sky i do pred-de-lova Egipta. Oni donose-no-si-li da-ry i služe So-lo-mo-dobro sve dane njegova života (). I jesu li Juda i Iz-ra-il živjeli u miru, svaki pod vi-no-gradom-nikim svojim i pod dimom-no-cejuom svojim, od Dana do Vir-sa. -vie, sve dane So-lo-mo-na ().

I Bog je dao So-lo-mo-dobro mudrost i sve-ma-ve-li-kie-um i ogroman um, kao pijesak-sok na be-re-gu mora (). Bio je mudriji od svih ljudi ... njegovo je ime bilo u slavi svih okolnih naroda. A od rijeka je imao tri thou-sya-chi prispodobe, a njegova pjesma je bila-la thou-sya-cha i pet; i govorio je o de-re-wahovima, od ked-ra, koji je u Li-van, do is-so-pa, ti-ras-ta-yu-shche-ide sa zida; govorio o životinjama, i o pticama, i o re-sme-ka-yu-shchih, i o ribama. I dođi-ho-di-bilo od svih naroda da slušaju mudrost So-lo-mo-na, od svih kraljeva zemlje, netko čuje -da li za njegovu mudrost (). Gradnja hrama, prije So-lo-mo-noma, trajala je 7 godina; u isto vrijeme bilo je 70.000 ljudi koji su bili ne-sramežljivi ma-te-ri-a-ly, 80.000 ka-me-no-sech-tsev, 30.000 rub-by-shchy ked-ro- šuma u Ti- re, postavivši, gledao, urlao za ra-bo-ta-mi - 3600 ljudi. Kad su svi poslovi bili obavljeni za hram Gospodnji, So-lo-mon je donio svetu Yes-wi-kuću, svog oca, se-reb-ro i zlatnu, i dao je stvari u suriznicu hrama Gospodina-pod-nya i pozvao starješine gume From-ra-ile-out i sve poglavice-ni-kov co-len, glave co-le-sina I-ra-ile-outa, ... da re-re-not- sti kov-cheg for-ve-ta Lord-under-nya iz grada-ro-da Da-vi-do-va ().

I, okrećući se na-ro-du i b-go-word-viv co-braving-shih-sya from-ra-il-tyan, So-lo-mon je rekao-hall: b-go-slo -vene of Gospod Bog Iz-ra-ilev, Netko je rekao Svojim-i-mi usnama Da-vis-du, od moje-do-moje-e-mu, a sada je pun-nula svojom rukom! On kaže: od dana kad sam izveo svoj narod, From-ra-i-la, iz Egipta, nisam izabrao grad ni u jednom nomu od co-len From-ra-ile-vy, tako da je kuća bila izgrađena, u neko-rumu bi mi se zvala pre-wa-lo; ali je izabrao Jera-sa-lim za pre-be-va-ing u njemu ime Mo-e-go, a izabrao je Da-vi-da da bude iznad Mo-imove na-ro-kuće, From-ra -i-lem. Da-vi-da, moj otac, morao je u svom srcu sagraditi hram u ime Gospodina Boga Iz-ra-ile-va. Ali Gospodin je rekao Da-wi-du, moj otac: ho-ro-sho, što ti leži na srcu da sagradiš hram nazvan po Mo -hemu; jedan na jedan, ti ne gradiš hram, nego tvoj sin, koji je izašao iz tvojih bedara, gradi hram nazvan po Mo-e-mu. I Gospod je ispunio svoju riječ, neke od rijeka. Zakoračio sam na mjesto oca moga Da-vi-da ... i sagradio hram nazvan po Gospodinu Bogu Is-ra-ile-va ( ).

I So-lo-mon je stao ispred zhert-ven-ni-nikog od Gospodina-pod-njeg, ispred cijele skupštine Iz-ra-il-tyan, i podigao ruke prema nebu i rekao : Gospode, Bože, Iz-ra-ilev! nema boljeg puta za Te-be Boga na nebu-sah up-hu i na zemlji ispod! () Je li moguće da Bog živi na zemlji? Nebo i nebo nebo Tebe ne sadrži, tim više ovaj hram, koji sam sagradio u ime Tvoje-e-mu ... Ali pogledaj mo-lit-wu ra-ba Thy-e-th i pro-she-ciju toga! Čuj poziv i molitvu, za neki roj Tvoj sluga moli za Tebe sada! Neka tvoje oči budu s istoka na hram ovaj dan i noć, na ovo mjesto, o nekome za koga si rekao: Ime će moje biti tamo; čuj mo-lit-wu, netko će se roj moliti za Tvog slugu na ovom mjestu! () Sa svakim mo-lit-ve, sa svakim pro-še-nii, što će biti od ka-ko-go-or-bo che-lo-ve-ka u svemu na-ro- de Tvoje, kad osjete. nevolja u njihovim srcima i ispruži ruke k ovom hramu, čuješ s neba, sa mnom sto obi-ta-niya Tvoj-e-th, i in-luy; učini i daj svakome prema njegovim putovima, kao što vidiš njegovo srce, jer Ti jedini poznaješ srce svih sinova čovječjih! ().

Kada je So-lo-mon pro-od-nosio molitvu i pro-ona Gospodinu, tada je ustao s koljenima od žrtava-žila-no-ka Gospodina -nya, njegove ruke bi bile ras-pro -obrisao do neba i, stojeći, blagoslovio je sve zbirke Iz-ra-il-chana (). I kralj i svi Iz-ra-il-tjani s njim donijeli su žrtvu Gospodinu in-du ().

I Gospodin se ukaza So-lo-mo-nu drugi put, kao što mu se ukazao u Ga-va-onu, i rekao mu: Čuo sam tvoju molitvu i oko tvog vrata... Posvetio sam ovaj hram, koje si sagradio, da bi zauvijek ostao tamo u imenu Mo-e-mu, i one će Moje oči i Moje srce biti tamo sve dane (). Na prozorima hrama So-lo-mon je podigao zid oko Ieru-sa-li-ma i palaču za svoju ženu, to-che-ri kralja Egi-pet-ko-go, a zatim na-ca- dvorana urediti nekoliko tvrđava.

Bogatstvo So-lo-mo-ona bilo je toliko veliko da se-reb-ro u svoje dane nije ni u što uklapao. I kralj je zlato i se-reb-ro u Jeru-sa-li-me izjednačio s vrijednim jednostavnim kamenom-nu, a ked-ry, po mnogima njima, učinio jednakim-ali-cijeni-mi si-ko -mo-ram, neki na niskim mjestima ().

I svi kraljevi zemaljski, zar je moguće vidjeti So-lo-mo-na, kako bi slušali njegovu mudrost, koju je Bog stavio u njegovo srce svoje. I svaki od njih dao je snagu od sebe kao dar so-su-dy se-reb-rya-nye i co-su-dy zlata, i odjeću, oružje i b-go-in-niya, ko-her i lo -sha-kov iz godine u godinu ().

Svi bi kraljevi dobili-ni-ka-mi So-lo-mo-na, i da, kralj-ri-tsa od Sabe, čuvši za njegovu slavu u ime Gospodina-za-da, došao je da ga testiram za-gad-ka-mi. I došla je u Jeru-sa-lim sa sve-ma-velikim bogatstvom: mi-mi-mi-mi-mi-bismo-mi-u-ne-ja-mi i mnogo zlata, i dra -go-price-us-mi-stones, i došla do So-lo-mo-well i be-se-do-wa-la o svemu što bi joj bilo u srcu. I So-lo-mon joj je objasnio sve svoje riječi () ... I našla je u So-lo-monu kraljicu mudrosti i bogatstva čak i više nego čula-sha-la o tome, i b-go- slo-vi-la Gos-po-da, poslije-sta-viv-ona So-lo-mo-na car-rem da stvori sud i pravdu...

Zato blagoslovi Boga So-lo-mo-na u to vrijeme, kada je bio un-ro-chen prije Njega, ali kada je So-lo-mon, da ugodi čekajući druge-naše-naše-vlastite, sagradio ca-food za idole, poput-ta-e-my od njih, tada su na sebe navukli gnjev Božji; Bog je izdao svoje neprijateljstvo de protiv-ni-kov - Ade-ra go-me-i-ni-na i Ra-zo-na, bivši rob kralja Suv-skoga, netko, pobjegavši ​​od svog gosa -on-di-na, uzeo shay-ku me-tezh-ni-kov i ojačao-drink-sya u Da-mas-ke . Obojica su u sto-jang-ali tre-in-zh-jesu li Židovi njihovi-i-mi on-be-ga-mi. Pogotovo-ben-ali đavo-na-i-lo So-lo-mo-na činjenicu da je prorok Ahija prorekao pod-dano-no-mu mu - Hiero-vo-amu (Eph-rem-la- ni-nu od Tsa-re-da), da će otrgnuti kraljevstvo iz ruke So-lo-mo-no-howl i da će mu biti dana vlast nad 10. ko-le -on-mi od-ra -il-ski-mi ... So-lo-mon je tada bio-kal da ubije Jero-voama, ali Hiero-vo-am je pobjegao u Egipat, gdje je živio do svoje smrti So-lo-mo-na. Međutim, nije pre-bio bez rase-ka-i-nije, i nije za-tmi-las-ti-na u duši So-lo-mo-na. O su-slamanju njegovog duha i o suspoznaji istine i neograničenosti potrebe da svjedočimo njegovim riječima u "Ek -kle-zi-a-ste": Su-e-ta su-et - sve su-e-ta! ().

Ti-slušaj suštinu svega: boj se Boga i za-ve-di-promatraj Ga, jer ovo je sve za čovjeka -ka ()...

Sve knjige So-lo-mon na-pi-sal che-you-re: Izreke, Premudrost, Ek-kle-zi-ast i Pjesma nad pjesmama.

Vrijeme kraljevstva So-lo-mo-na u Ieru-sa-li-me nad svim Iz-ra-i-lem bilo je četrdeset godina. I So-lo-mon chil sa svojim ocem-i-mi, i in-gre-ben bio je u gradu Da-vi-da, njegov otac, i zavladao umjesto njega, njegov sin Ro-vo-am () (od nekoga-ro-go - u ispunjenju pro-ro-ro-of Ahii - sa sa- mojim usponom na pred-stol od lo-zhi-lis 10 co-len Iz-ra-ile-vy) .

Kralj Salomon (Shlomo, u islamu - Sulejman) (1011. - 928. pr. Kr.) - jedan od glavnih likova abrahamskih "svetih spisa".

Salomon se u "svetom pismu" naziva velikim i mudrim vladarom, nositeljem svih vrsta vrlina (stvarnih i izmišljenih).

Zasluge kralja Salomona su, između ostalog, izgradnja glavnog (i jedinog) židovskog hrama, koji se nalazi u Jeruzalemu, te sastav nekoliko knjiga biblijskog kanona:

• "Pjesma nad pjesmama";
• "Knjiga poslovica";
• Neki psalmi "Psaltira";
• "Knjiga Propovjednika".

Salomon sigurno nije mogao biti autor posljednje spomenute knjige: Ecclesiastes (Razgovor očajnika sa svojim Ba) je klasična staroegipatska pjesma utemeljena na egipatskoj religiji i filozofiji i koja odjekuje još jednoj egipatskoj pjesmi, Harper's Song.

Ostaje upitno i autorstvo ostalih navedenih djela biblijskog kanona. Za židovske pisare kasnijih vremena, kralj Salomon je personifikacija idealnog vladara, a njegovo doba svojevrsno je "zlatno doba" drevne hebrejske države.

Stoga ne čudi što se toliko pažnje posvećuje njegovoj figuri.

Kraljevo ime

Ime Shlomo dolazi od hebrejske riječi "shalom" - "mir (odsutnost rata)", kao i od riječi "shalem" - "cjelovit, savršen", očito su to srodne riječi. Salomon se u "Bibliji" spominje pod drugim imenima, na primjer - Jedidija ("ljubljeni Božji, prijatelj Božji"); pa ga je njegov otac, kralj David, nazvao kad mu je Bog oprostio što je silovao Bat-Šebu i ubio njezina muža.

Kako je došao na vlast

Čini se da je Shlomo bio zakoniti nasljednik židovskog prijestolja, budući da je bio suvladar sa svojim ocem tijekom posljednjih godina života. Kad je David jako ostario, njegov drugi sin, Adonijah, pokušao je prisvojiti vlast. On je sklopio sporazum s glavnim svećenikom Avijatarom i zapovjednikom Joabom, objavio narodu o svom pristupanju i tom prilikom priredio veličanstvenu proslavu.

Međutim, Bat-Šeba, Salomonova majka, i svećenik Natan izvijestili su to Davidu. Adonija je odlučio pobjeći i sakrio se u tabernakul (hram za kampiranje). Salomon, koji je do tada zapravo postao prijestolonasljednik, pristao je pomilovati svog brata ako se preda i pokaje. On je tako i učinio. Salomon je pogubio preostale zavjerenike, a zatim formirao novu vladu.

Izvještava se da je Salomon sklopio dogovor s Bogom; dao mu je veliku mudrost i strpljenje, kako je tražio novi kralj, a Salomon se zakleo da će odgajati narod u vjernosti Bogu.

Odnosi s drugim državama

Kao što značenje njegovog imena potvrđuje, Salomon je bio miran vladar i nije želio voditi nikakve ratove. Ipak, stvorio je ujedinjenu državu Izrael i Judu, koja je zauzela značajan teritorij. Temelj bogatstva riznice pod Salomonom bio je trgovački put iz Egipta u Damask, koji je prolazio kroz njegov teritorij; Salomon je također trgovao konjima i kočijama, obavljao posredničke transakcije.

Samo što je na tome teško bilo moguće zaraditi tako nevjerojatno bogatstvo, koje se pripisuje legendarnom kralju. Arheolozi su otkrili da je u vrijeme Salomona u izraelskom kraljevstvu bilo mnogo rudnika bakra i peći za taljenje, očito je to bio glavni izvor nadopune proračuna.

Salomon je bio prijatelj s vladarima susjednih zemalja, uključujući i egipatskog faraona, tako je okončano stoljetno neprijateljstvo Židova i Egipćana. Kako bi ojačao prijateljstvo, Salomon je uzeo faraonovu kćer za svoju prvu ženu. Bio je i u prijateljskim odnosima s feničanskim kraljem Hiramom - bio mu je dužan, za čiju je otplatu ustupio Hiramu neka sela na području svoje zemlje.

Izraelski kralj nije se ni usudio obračunati s Razonom, buntovnim Aramejcem koji je protjerao židovske predstavnike iz Damaska ​​i proglasio se vladarom.

Odnos prema svojoj zemlji

Salomon je bio izvrstan administrator, diplomat, graditelj i poduzetnik. Dobivši od oca ne osobito bogatu državu, koja je živjela u patrijarhalnom plemenskom načinu života i nikoga nije zanimala, od nje je napravio pravu drevnu velesilu, s kojom su susjedne zemlje bile prisiljene računati - čak i tako moćne kao što je Egipat.

Samo izraelsko kraljevstvo postalo je bogato i prosperitetno, a prije svega se tiče Jeruzalema - Salomon ga je učinio luksuznom metropolom, štoviše, jedinim središtem židovske religije. U međuvremenu, kralja Salomona uopće nije potrebno idealizirati. Bio je to prilično moćan vladar koji je u svojim podanicima vidio samo svoje robove.

Luksuz na njegovom dvoru dosegao je ludilo, a jedan od simbola tog luksuza bila je monstruozna veličina Salomonova harema. Kralj je svoju zemlju vodio do prosperiteta željeznom rukom, često ne mareći za obične podanike niti pokazujući nasilje nad njima. Salomon i kraljica od Sabe Poznata je priča da je kraljica sabejske države, smještene na Arapskom poluotoku, jednom došla kod Salomona. U "Bibliji" je njihov odnos opisan nejasno i tajanstveno, međutim, očito je kralj Salomon bio zaljubljen u nju.

TKO JE SALOMON U BIBLJI?

Solomon(na hebrejskom, njegovo ime zvuči "Shlomo" i znači "mirno", "bogat u svijetu") - legendarni kralj ujedinjenog kraljevstva Izraela (otprilike 1015.-975. pr. Kr.).

Njegovi roditelji su Izraelac (poznati psalmist) i Bat-Šeba (izvorno žena Urije, jednog od Davidovih podanika). Salomonov mentor je prorok Natan.

Za vrijeme Salomonove vladavine u Jeruzalemu je sagrađena jeruzalemski hram, kasnije uništio Nabukodonozor II – glavno svetište judaizma.

Salomonov hram

Na samom početku svoje vladavine, Salomon je prinio veliku žrtvu i u snu vidio Boga, koji ga je pozvao da traži bilo što. Kralj je tražio razum da može suditi i upravljati. Za to mu je Bog dao ne samo razum, nego i “bogatstvo i slavu” (1. Kraljevima 3:12-15).

Prvo očitovanje mudrosti je rješavanje spora između dviju žena (1 Kr 3,16-27). Bile su bludnice, živjele su u istoj kući i gotovo istovremeno rađale djecu. Tijekom noći jedna od beba je umrla, a jedna od žena promijenila je djecu. Sljedećeg jutra, ona je zanijekala činjenicu zamjene, a žene su došle kralju. Salomon je naredio mačem prepoloviti živu bebu i dati svaku polovicu. Jedna od žena je pristala na to, a druga je rekla - ne, daj dijete, samo nemoj ubiti. Tako je postalo jasno da je upravo ona majka žive bebe, a prva je doista promijenila djecu.

Salomon je bio oženjen kćerkom egipatskog kralja, a imao je i mnogo konkubina, uključujući strance. Jedna od njih, koja je do tada postala njegova voljena žena i imala veliki utjecaj na kralja, uvjerila je Salomona da sagradi poganski oltar i obožava božanstva svoje domovine. Zbog toga se Bog na njega naljutio i obećao mnoge nevolje izraelskom narodu, ali nakon završetka Salomonove vladavine (jer je Davidu obećan prosperitet zemlje čak i sa njegovim sinom). I Gospodin je rekao da će nakon Salomonove smrti njegovo kraljevstvo biti podijeljeno, a njegov sin (Roboam) će vladati samo malim dijelom (1 Kr 11,9-13).

Za upravljanje poslovima, Salomon je podijelio izraelsko kraljevstvo na 12 regija (bez obzira na podjelu na plemena), da bi se zaštitio od neprijatelja sastavio je veliku vojsku s kočijama i konjanicima i osnovao garnizonske gradove za opskrbu. Slao je brodove na daleke ekspedicije i pokazivao ljudima zanimljivosti koje su donosili iz različitih zemalja. Salomon je nadmašio sve kraljeve u bogatstvu i mudrosti (1. Kraljevima 10:23).

Dvije poznate Salomonove građevine - hram, koji je podizan 7 godina, nakon čega je posvećen prijenosom Kovčega saveza u njega, uz obilnu žrtvu i svečanu molitvu kralja (1 Kr 8:1) i palača koja je građena 13 godina i zadivila brojnim građevinama i luksuzom. Obrnuta strana ovog luksuza su veliki porezi koje je kralj stavio na Izrael.

Godine 928. pr. e., nakon 40-godišnje vladavine nad cijelim Izraelom, Salomon je umro u dobi od 62 godine i pokopan je u Davidovu gradu (1 Kr 11,43), odnosno u Betlehemu.

Neposredno nakon Salomonove smrti, izbio je ustanak, uslijed čega se ujedinjena država Izrael raspala na dva kraljevstva (Izrael i Juda).

Salomon se smatra autorom Knjige Propovjednika, Pjesme Salomonove, Knjige Salomonovih izreka (sve su dio Starog zavjeta), kao i nekih psalama. Dakle, sudeći prema naslovu psalma 126, Salomon je njegov autor.

Salomonov trijem, o kojem se govori u Novom zavjetu (Ivan 10,23, Djela apostolska 3,11 i Djela. 5:12 ) - istočni dio kolonade koja je okruživala jeruzalemski hram.

Olga Bogdanova

Židovska tradicija smatra da je kralj Salomon, sin kralja Davida, živio u 10. stoljeću p.n.e. e., najmudriji od ljudi. Čuvši puno o njegovom briljantnom umu, kraljica od Sabe došla je iz Etiopije u Izrael (prema drugim izvorima, sam Salomon joj je naredio da dođe k njemu, čuvši za divnu i bogatu zemlju Sabu), kako bi to provjerila s najvećim teška pitanja; Salomon je na sve njih odgovorio sjajno. “Kralju nije bilo ništa nepoznato što joj nije objasnio”, sažima Biblija njihov susret (10:3).

Postoji još jedna legenda: kralj Salomon je čuo da kraljica od Sabe ima kozja kopita, odnosno da se đavao skriva ispod slike lijepe žene. Da bi to učinio, sagradio je palaču čiji je pod napravio prozirnim i bacio ribu u nju. Kada je pozvao kraljicu da uđe, ona je instinktivno podigla rub svoje haljine, bojeći se da ga smoči, pokazujući tako kralju svoje noge. Nije imala kopita, ali su joj noge bile prekrivene gustom dlakom. Solomon je rekao: “Tvoja ljepota je ljepota žene, a tvoja kosa je kosa muškarca. Za muškarca je to lijepo, ali za ženu se smatra manom.

Biblija izvještava da je kralj Salomon sastavio 3000 prispodoba i više od 1000 pjesama, a kraljevi iz cijelog svijeta su mu poslali glasnike da saznaju njegove mudre riječi (5:12,14). Tradicija mu pripisuje autorstvo tri biblijske knjige: Pjesma nad pjesmama, Izreke i Propovjednik.

Salomonov ugled mudraca najviše je ojačao slučaj dviju bludnica koje su se posvađale oko toga kome pripada beba. Jedna je rekla da su prije nekoliko dana oboje rodili sinove. Ali sinoć je umrlo dijete druge žene, a ona je svoje mrtvo dijete zamijenila svojim živim. Ujutro, ustajući da nahrani bebu, odmah je shvatila: mrtvo dijete u njezinom naručju nije njezin sin. Druga žena je inzistirala da je živo dijete njeno, a prva bludnica je lagala.

Salomon je dao naredbu da se donese mač i naredio krvniku da prepolovi "živu bebu i da polovicu jednog i polovicu drugog". "Molim vas, gospodaru", vrisnula je jedna od žena užasnuto, "daj joj ovo dijete i nemoj ga ubiti." Drugi je ostao nepokolebljiv: "Neka ne bude ni meni ni tebi - sjeckaj!" - "Daj prvo živo dijete... ona mu je majka", naredio je Salomon.
"I sav je Izrael čuo za sud... i bojali su se kralja, jer su vidjeli da je mudrost Božja u njemu da izvrši sud" (3,16-28).

Ipak, nemojmo biti izbirljivi i klanjajmo se „izvanrednoj mudrosti“ Salomonove. Recimo da ima mnogo takvih slučajeva. Svi su narodi oduvijek imali suce koji su spajali uvid s jednostavnošću. Ograničavamo se samo na dva slučaja. Suci o kojima će se raspravljati nisu u snu primili dar mudrosti od Boga.

Netko se popeo na sam vrh zvonika da tu nešto popravi. Imao je nesreću pasti, ali je u isto vrijeme imao i sreću da se nije ni ozlijedio. Ali njegov pad postao je koban za osobu na koju je pao: ta je osoba umrla. Rodbina preminulog privela je pale na sud. Optužili su ga za ubojstvo i tražili smrtnu kaznu ili odštetu. Kako riješiti takav spor? Trebalo je dati neku zadovoljštinu rodbini pokojnika. Pritom, sudac nije smatrao da ima pravo optužiti za ubojstvo, čak i nenamjerno, osobu koja je i sama bila žrtva nesreće. Sudac je naredio da se rodbina pokojnika, koja je bila posebno uporna u parnicama i najglasnije tražila osvetu, sama popne na vrh zvonika i odatle pojuri do optuženika - nesvjesnog ubojice, kojeg je teretio za obveza da se u to vrijeme nalazi na samom mjestu gdje je žrtva umrla . Nepotrebno je reći da je dosadna svađa odmah odustala od njegove smiješne tvrdnje.

Drugi zanimljiv slučaj dogodio se s grčkim sucem. Mladi Grk je štedio novac kako bi platio kurtizani Theonidi za njezin posjed. U međuvremenu, jedne noći usnio je san da uživa u Teonidinim užicima. Kad se probudio, smatrao je da ne bi bilo pametno trošiti novac zbog jednog trenutka. Svojedobno je prijateljima pričao o svojim ljubavnim namjerama, a sada im je ispričao svoj san i odluku da odustane od zadovoljstva da postane Teonidin ljubavnik. Kurtizana, uvrijeđena ovakvim zaokretom, i što je najvažnije, iznervirana što nije primila novac, dovela je mladića na sud, tražeći nagradu. Uvjeravala je da zadržava pravo na iznos koji će joj mladić ponuditi, jer je ona ta koja je, iako u snu, zadovoljila njegovu želju. Sudac, koji nikako nije bio nikakav Salomon, izdao je dekret pred kojim su se naši svećenici dužni pokloniti: ovaj poganin, kojeg Bog nije prosvijetlio svjetlom prave pobožnosti, pozvao je mladog Grka da donese obećani iznos i baci novac u bazen kako bi kurtizana mogla uživati ​​u zvuku i razmišljanju o zlatnicima, baš kao što je mladić uživao u sablasnoj intimnosti.

Osvajanja oca Davida donijela su Salomonu najveće i najtrajnije kraljevstvo u povijesti Europe. Stoga je imao dovoljno vremena za apstraktna razmišljanja i sredstava za grandioznu gradnju. On je bio taj koji je sagradio prvi Hram u Jeruzalemu (vidi pogl. 43), koji je stajao do 586. pr. e.

Kako bi izgradio Hram, nametnuo je previsoke poreze i svakog mjeseca slao 10 000 Izraelaca na prisilni rad u Libanon kako bi platili tamo kupljeni građevinski materijal. Kombinacija prevelikih poreza s prisilnim radom izazvala je ogorčenost među ljudima, koji se još uvijek sjećaju gorkog egipatskog ropstva. Koliko se žamor samo pojačao kada je postalo jasno da se "izvanredni porezi" nastavljaju prikupljati i nakon završetka gradnje Hrama.

Kraljeva pretjerana hiperseksualnost, čak i prema starim standardima, također je izazvala kritike. Nijedan Židov u povijesti nije imao toliko žena kao Salomon. Biblija navodi da je imao 700 žena i 300 konkubina. Mnogi, ako ne i većina, bili su plemeniti stranci, preko kojih je kralj održavao dobre odnose s njihovim zemljama. Nažalost, monarh nije toliko utjecao na vjerska uvjerenja svojih nežidovskih žena, koliko su one zavele njezinog muža u svoju vjeru. Biblija tako kaže o kralju koji je sagradio veličanstveni Hram: “Njegovo srce nije potpuno (dano) Gospodinu, Bogu njegovu, kao srce Davida, njegova oca; sagradio je i svetišta za idole, kako bi njegove poganske žene imale gdje moliti” (11,3-10).

U ljutnji, Bog je objavio Salomonu da će oduzeti kraljevstvo njegovim potomcima, ostavljajući samo Judino pleme pod njihovom vlašću - i to samo zbog "moga sluge" Davida i "zbog Jeruzalema, koji sam ja su odabrali."
Međutim, čak i da Salomon ne bi zasjao mudrošću, nego bi cijeli život pio ležeći pod maslinom sa svojim damama, onda bi ostao u vječnom sjećanju čovječanstva kao najprofinjeniji i najprofinjeniji pisac svih vremena i naroda. Njegovom peru pripadaju tri izvanredna djela koja su mu donijela svjetsku slavu i proslavila njegov narod kroz vjekove. Izvrsna ljubavno-lirska pjesma "Pjesma nad pjesmama", puna mudrosti "Prispodobe" i zatrovana melankolijom i iščekivanjem skore smrti "Propovjednik".

Vjeruje se da je kao mladić napisao Pjesmu nad pjesmama punu romantične putenosti, mudre i razborite Izreke usred života, a tmurnog Propovjednika u godinama u padu.
Glavna ideja Propovjednika sadržana je u drugom stihu knjige: "Taština nad ispraznošću... sve je taština" (1,2). Autor knjige, koji sebe naziva Propovjednikom, piše da je bio kralj Izraela i sin kralja Davida (dakle, autorstvo se pripisuje Salomonu), stekao je veliku mudrost, ali je uvidio da je njegov život još uvijek besmislen kao kad bi bio ništa i ne bi učio. Knjiga zaključuje: “Nema boljeg dobra za čovjeka nego jesti i piti, da mu bude dobro od truda njegova” (2,24).

Propovjednik posebno prezire one koji svoj život posvećuju gomilanju novca. “Tko voli novac, novcem se neće nasititi” (5,9) – kaže na jednom, a na drugom mjestu primjećuje: “Kao što je gol izašao iz utrobe, tako će i otići kao što je došao; i za svoj trud neće ništa nositi u ruci ... i kakvu korist ima što je radio za vjetar? (5:14-15).

Jedna od najneugodnijih značajki knjige je njeno potpuno poricanje zagrobnog života i vjera u odmazdu i kaznu. Propovjednik inzistira da se Bog prema dobrim ljudima odnosi na isti način kao i prema lošim ljudima: koji prinose žrtve i oni koji ne prinose žrtve... Ovo je zlo u svemu što se čini pod suncem, da je za sve jedna sudbina” (9: 2-3). Kako bi potvrdio svoju tvrdnju, Propovjednik naglašava da nakon smrti “nema posla, nema plana, nema znanja” (9,10).

Zbog takvih zaključaka, kao i zbog popuštanja politeizmu, Salomon je osuđen u tekstu Biblije. No unatoč tako strogoj osudi kralja, slika mladog kraljevskog mudraca prevladava u židovskoj tradiciji. Salomonovo ime i dalje je popularno među Židovima. Izražava nadu roditelja da će njihov sin biti mudar i uspješan kao njegov stari imenjak.

Pad kralja Salomona

Usmena Tora izvještava da je kralj Salomon izgubio prijestolje, bogatstvo, pa čak i razlog za svoje grijehe. Osnovu su riječi Koheleta (1, 12), gdje on o sebi govori kao o kralju Izraela u prošlom vremenu. S visine slave postupno se spustio u nizinu siromaštva i nesreće (V. Talmud, Sanhedrin 20 b). Vjeruje se da je ponovno uspio zauzeti prijestolje i postati kralj. Solomona je zbacio s prijestolja anđeo koji je uzeo Salomonov oblik i uzurpirao njegovu moć (Ruth Rabbah 2, 14). U Talmudu se umjesto ovog anđela spominje Ashmadai (V. Talmud, Gitin 68 b). Neki mudraci Talmuda prvih generacija čak su vjerovali da je Salomonu oduzeto nasljedstvo u budućem životu (V. Talmud, Sanhedrin 104 b; Shir a-shirim Rabbah 1, 1). Rabin Eliezer daje izbjegavajući odgovor na pitanje o zagrobnom životu Salomona (Tosef. Yevamot 3, 4; Yoma 66 b). Ali, s druge strane, o Salomonu se kaže da je Svevišnji oprostio njemu, kao i njegovom ocu Davidu, sve grijehe koje je počinio (Shir a-shirim Rabbah 1. str.).

Prsten kralja Salomona

U mladosti je kralju Salomonu darovan prsten s riječima da kad mu bude jako teško, bilo da je tužno, bilo da je strašno - neka se sjeti prstena i drži ga u rukama. Salomonovo bogatstvo nije izmjereno, još jedan prsten - hoće li ga uvelike povećati?
…
Jednom u Salomonovom kraljevstvu došlo je do neuspjeha uroda. Pojavile su se pošasti i glad: umirala su ne samo djeca i žene, čak su i vojnici bili iscrpljeni. Kralj je otvorio sve svoje kante. Poslao je trgovce da prodaju dragocjenosti iz svoje riznice kako bi kupili kruh i nahranili narod. Salomon je bio u previranju - i odjednom se sjetio prstena. Kralj je izvadio prsten, držao ga u rukama... Ništa se nije dogodilo. Odjednom je primijetio da je na prstenu natpis. Što je ovo? Drevni znakovi... Salomon je poznavao ovaj zaboravljeni jezik. SVE PROĐE, čitao je.
…
Prošlo je mnogo godina... Kralj Salomon postao je poznat kao mudar vladar. Oženio se i živio sretno. Supruga mu je postala najosjetljivija i najbliskija pomoćnica i savjetnica. I iznenada je umrla. Tuga i čežnja obuzele su kralja. Nisu ga zabavljale ni plesačice i pjevačice, ni natjecanja hrvača... Tuga i samoća. Bliži se starost. Kako živjeti s tim? Uzeo je prsten: "Sve prolazi"? Tuga mu je obuzela srce. Kralj se nije htio pomiriti s ovim riječima: od ljutnje je bacio prsten, on se otkotrljao - i nešto je bljesnulo na unutarnjoj površini. Kralj je podigao prsten i držao ga u rukama. Iz nekog razloga nikada prije nije vidio takav natpis: "OVO ĆE PROĆI".
…
Prošlo je još mnogo godina. Salomon se pretvorio u drevnog starca. Kralj je shvatio da su mu dani odbrojani i dok je još bilo snage, trebao je izdati posljednje zapovijedi, imati vremena oprostiti se od svih, blagosloviti nasljednike i djecu. “Sve će proći”, “Proći će i ovo”, prisjetio se, cereći se: to je sve nestalo. Sada se kralj nije odvajao od prstena. Već se izlizao, stari natpisi su nestali. Oslabljenim očima primijetio je: nešto se pojavilo na rubu prstena. Što je, opet neka slova? Kralj je izložio rub prstena zalazećim zrakama sunca - slova na rubu su bljesnula: "NIŠTA NE PROLAZI" - Salomon je pročitao ...

Druga varijanta

Unatoč njegovoj mudrosti, život kralja Salomona nije bio miran. I jednom se kralj Salomon obratio za savjet dvorskom mudracu s molbom: „Pomozi mi - mnogo toga u ovom životu može me izluditi. Jako sam podložan strastima, a to me sputava!” Na što mudrac odgovori: “Znam kako ti pomoći. Stavite ovaj prsten - na njemu je ugravirana rečenica: "Proći će." Kada nastane jaka ljutnja ili jaka radost, pogledajte ovaj natpis i otrijeznit će vas. U tome ćeš naći spas od strasti! Salomon je poslušao savjet mudraca i pronašao mir. Ali došao je trenutak kada se, gledajući, kao i obično, u prsten nije smirio, već je, naprotiv, još više izgubio živce. Otrgnuo je prsten s prsta i htio ga baciti daleko u ribnjak, ali odjednom je primijetio da je na unutarnjoj strani prstena nekakav natpis. Pogledao je bliže i pročitao: "I ovo će proći."

Rudnici kralja Salomona

Nakon objavljivanja Rudnika kralja Solomona Henryja Ridera Haggarda 1885., mnogi su avanturisti izgubili mir i krenuli u potragu za blagom. Haggard je vjerovao da kralj Salomon posjeduje rudnike dijamanata i zlata.

Iz Starog zavjeta je poznato da je kralj Salomon imao ogromno bogatstvo. Priča se da je svake tri godine plovio u zemlju Ofir i donosio zlato, mahagonij, drago kamenje, majmune i paunove. Znanstvenici su pokušali otkriti što je Salomon odnio u Ofir u zamjenu za ta bogatstva i gdje se ta zemlja nalazi. Lokacija misteriozne zemlje do danas nije razjašnjena. Vjeruje se da bi to mogla biti Indija, Madagaskar, Somalija.

Većina arheologa je uvjerena da je kralj Salomon kopao bakrenu rudu u svojim rudnicima. Na različitim mjestima povremeno su se pojavljivali "pravi rudnici kralja Salomona". Tridesetih godina prošlog stoljeća sugeriralo se da se Salomonovi rudnici nalaze u južnom Jordanu. I tek početkom našeg stoljeća, arheolozi su pronašli dokaze da bi, doista, rudnici bakra otkriveni na teritoriju Jordana u gradu Khirbat en-Nahas mogli biti legendarni rudnici kralja Salomona.

Očito je Salomon imao monopol nad proizvodnjom bakra, što mu je dalo priliku da ostvari ogroman profit.

Jedna od najboljih prispodoba kralja Salomona

Kad je kralj Salomon sišao s planine, nakon što je dočekao izlazak sunca, okupljeni u podnožju rekli su:

Vi ste nam izvor inspiracije. Vaše riječi mijenjaju srca. I tvoja mudrost prosvjetljuje um. Žudimo da vas slušamo. Reci nam tko smo mi?

Nasmiješio se i rekao:

Vi ste svjetlo svijeta. Vi ste zvijezde. Vi ste hram istine. Svemir je u svakom od vas. Uroni svoj um u svoje srce, pitaj svoje srce, slušaj kroz svoju ljubav. Blago onima koji znaju jezik Božji.

- Kakav je smisao života?

Život je putovanje, cilj i nagrada. Život je ples ljubavi. Vaša svrha je procvat. Biti je veliki dar svijetu. Vaš život je povijest svemira. I stoga je život ljepši od svih teorija. Tretirajte život kao praznik, jer život je sam po sebi vrijedan. Život se sastoji od sadašnjosti. A smisao sadašnjosti je biti u sadašnjosti.

Zašto nas nesreće proganjaju?

Što siješ, to i žanješ. Nesreća je vaš izbor. Siromaštvo je ljudska tvorevina. A gorčina je plod neznanja. Optužujući gubite snagu, a požudom raspršujete sreću. Probudite se, jer prosjak je onaj koji nije svjestan sebe. A oni koji unutra ne nalaze Kraljevstvo Božje su beskućnici. Onaj tko gubi vrijeme postaje siromašan. Ne pretvarajte život u otpad. Ne dopustite da vam gomila uništi dušu. Neka bogatstvo ne bude tvoje prokletstvo.

- Kako prevladati nedaće?

Ne osuđuj sebe. Jer ti si božanski. Nemojte uspoređivati ​​niti dijeliti. Hvala ti za sve. Raduj se, jer radost čini čuda. Volite sebe, jer svi vole one koji vole sebe. Blagoslovi opasnosti, jer hrabri nalaze blaženstvo. Molite se u radosti - i nesreća će vas zaobići. Molite se, ali ne cjenkajte se s Bogom. I znaj da je pohvala najbolja molitva, a sreća najbolja hrana za dušu.

- Koji je put do sreće?

Sretni su oni koji vole, sretni su oni koji zahvaljuju. Sretni su miroljubivi. Sretni su oni koji pronalaze raj u sebi. Sretni su oni koji s radošću daju, a sretni su oni koji s radošću primaju darove. Sretni tragaoci. Sretni su probuđeni. Sretni su oni koji slušaju glas Božji. Sretni su oni koji su ispunili svoju sudbinu. Sretni su oni koji poznaju Jedinstvo. Sretni su oni koji su okusili razmatranje Boga. Sretni su oni koji su u harmoniji. Sretne su ljepote svijeta koje proziru. Sretni su oni koji se otvore suncu. Sretno teku poput rijeka. Sretan spreman prihvatiti sreću. Sretni su mudri. Sretni su oni koji se ostvare. Sretni su oni koji vole sebe. Sretni su oni koji hvale život. Sretni su kreatori. Sretno besplatno. Sretni su oni koji opraštaju.

Koja je tajna obilja?

Vaš život je najveće blago u Božjoj riznici. A Bog je blago ljudskog srca. Bogatstvo u vama je neiscrpno, a obilje oko vas je neograničeno. Svijet je dovoljno bogat da svi postanu bogati. Dakle, što više dajete, više dobivate. Sreća je pred vašim pragom. Otvoreno za obilje. I pretvori sve u zlato života. Blago onima koji u sebi pronalaze blago.

- Kako živjeti u svijetu?

Pijte iz svakog trenutka života, jer neproživljeni život rađa tugu. I znaj što je unutra, tako je i vani. Tama svijeta – iz tame u srcu. Sreća je izlazak sunca. Razmatranje Boga je rastvaranje u svjetlu. Prosvjetljenje je sjaj tisuću sunaca. Blago onima koji su žedni svjetla.

- Kako pronaći sklad?

Živi jednostavno. Nemojte nikome nauditi. Nemojte zavidjeti. Neka sumnje čiste, a ne donose impotenciju. Posvetite svoj život ljepoti. Stvarajte za kreativnost, a ne za priznanje. Tretirajte druge kao otkrivenja. Preobrazite prošlost zaboravljajući je. Donesite nešto novo na svijet. Ispunite svoje tijelo ljubavlju. Postanite energija ljubavi, jer ljubav sve produhovljuje. Gdje je ljubav, tamo je i Bog.

- Kako postići savršenstvo života?

Salomon (heb. שְׁלֹמֹה‎, Shlomo; grčki Σαλωμών, Σολωμών u Septuaginti; lat. Solomon u Vulgati; arapski سليمان‎ u legendi od Sulejmana u Izraelu, 2. kralj Jewi68) -kralj od kralja Izraela u 2.668. vladar Izraela 5-98 n. e., za vrijeme svog procvata. Sin kralja Davida i Bat-Šebe (Bat Ševe), njegovog suvladara 967.-965. pr. e. Za vrijeme Salomonove vladavine u Jeruzalemu je izgrađen jeruzalemski hram – glavno svetište judaizma.

Ime Shlomo (Solomon) na hebrejskom dolazi od korijena "שלום" (shalom - "mir", što znači "ne rat"), kao i "שלם" (shalem - "savršen", "cijeli").

Salomon se također spominje u Bibliji pod nizom drugih imena. Na primjer, zove se Jedidija (“ljubljeni Božji ili Božji prijatelj”), simbolično ime dano Salomonu kao znak Božje naklonosti prema njegovom ocu Davidu nakon njegovog dubokog pokajanja za preljub s Bat-Šebom.

U Hagadi se kralju Salomonu pripisuju i imena Agur, Bin, Yake, Lemuel, Itiel i Ukal.

Biblija je glavni izvor kojim se opravdava povijesnost postojanja Salomona kao stvarne osobe. Osim toga, njegovo se ime spominje u spisima nekih antičkih autora, o čemu je pisao Josip Flavije.

Osim biblijskih izvještaja zabilježenih više od 400 godina nakon Salomonove smrti, nisu pronađeni nikakvi povijesni dokazi o njegovom postojanju. Ipak, smatra se povijesnom osobom. Prema toj vladavini, Biblija ima posebno detaljan list s brojnim osobnim imenima i brojkama. Salomonovo ime povezuje se uglavnom s izgradnjom Hrama u Jeruzalemu, koji je razorio Nabukodonozor II, i nekoliko gradova čija je izgradnja također bila povezana s njegovim imenom.

U isto vrijeme, potpuno uvjerljiv povijesni nacrt je u blizini očitih pretjerivanja. Za kasnija razdoblja židovske povijesti, Salomonova vladavina predstavljala je svojevrsno "zlatno doba". Kao što se u takvim slučajevima događa, kralju "sunčanom" pripisivali su se svi blagoslovi svijeta - bogatstvo, žene, izvanredan um.

Kralj David namjeravao je prijestolje prenijeti Salomonu, iako je bio jedan od njegovih mlađih sinova. Kad je David oronuo, njegov drugi sin Adonijah pokušao je uzurpirati vlast. Ušao je u zavjeru s velikim svećenikom Abijatarom i zapovjednikom trupa Joabom i, iskoristivši Davidovu slabost, najavio se kao nasljednik prijestolja, odredivši veličanstvenu krunidbu.

Salomonova majka Bat-Šeba, kao i prorok Natan (Natan) obavijestili su Davida o tome. Adonija je pobjegao i sakrio se u Tabernakulu, hvatajući se "za rogove oltara" (1 Kr 1,51), nakon njegova pokajanja, Salomon mu se smilovao. Nakon dolaska na vlast, Salomon se obračunao s ostalim sudionicima zavjere. Dakle, Salomon je privremeno uklonio Abijatara iz svećeništva i pogubio Joaba, koji se pokušao sakriti u bijegu. Izvršitelj obaju pogubljenja, Vanei, Salomon je imenovao novog zapovjednika trupa.

Bog je Salomonu dao kraljevstvo pod uvjetom da ne odstupi od službe Božje. U zamjenu za ovo obećanje, Bog je obdario Solomona neviđenom mudrošću i strpljenjem.

Temelj Salomonove dobrobiti bio je trgovački put iz Egipta u Damask koji je prolazio kroz njegove posjede. Nije bio ratoborni vladar, iako su države Izrael i Juda, ujedinjene pod njegovom vlašću, zauzimale značajan teritorij. Salomon je održavao prijateljske odnose s feničanskim kraljem Hiramom. Veliki građevinski projekti zadužili su ga Hiramu. Kako bi isplatio dug, Salomon mu je bio prisiljen ustupiti sela na jugu svojih zemalja.

Prema biblijskoj priči, saznavši za mudrost i slavu Salomonu, vladar sabejskog kraljevstva došao je Salomonu "da ga iskuša zagonetkama". Kao odgovor, Salomon je također dao darove kraljici, dajući "sve što je htjela i tražila". Nakon ovog posjeta, prema Bibliji, u Izraelu je započeo neviđeni prosperitet. U godini dana kralju Salomonu stiglo je 666 talenata zlata. Nakon toga, priča o kraljici od Sabe stekla je brojne legende sve do pretpostavki o njezinoj ljubavnoj vezi sa Salomonom. Kršćanski vladari Etiopije smatrali su se potomcima ove veze (vidi Solomonova dinastija).

Vjeruje se da je Salomon prekinuo pola tisuće godina staro neprijateljstvo između Židova i Egipćana uzevši kćer egipatskog faraona za svoju prvu ženu.

Prema Bibliji, Salomon je imao sedam stotina žena i tri stotine konkubina (1. Kraljevima 11,3), među kojima su bile i stranci. Jedna od njih, koja je do tada postala njegova voljena žena i imala veliki utjecaj na kralja, uvjerila je Salomona da sagradi poganski oltar i obožava božanstva svoje domovine. Zbog toga se Bog na njega naljutio i obećao mnoge nevolje izraelskom narodu, ali nakon završetka Salomonove vladavine. Tako je cijela Salomonova vladavina protekla sasvim mirno.

Salomon je umro 928. pr. e. u 62. godini života. Prema legendi, to se dogodilo dok je nadgledao gradnju novog oltara. Kako bi izbjegli pogrešku (pod pretpostavkom da bi to mogao biti letargičan san), suradnici ga nisu pokopali sve dok mu crvi nisu počeli oštriti štap. Tek tada je službeno proglašen mrtvim i pokopan.

Ogromni troškovi za izgradnju hrama i palače (potonja je građena dvostruko duže od hrama) iscrpili su državnu blagajnu. Graditeljsku dužnost služili su ne samo zarobljenici i robovi, već i obični kraljevi podanici. Još za života Salomona počeli su ustanci pokorenih naroda (Edomaca, Aramejaca); odmah nakon njegove smrti izbio je ustanak, uslijed čega se jedna država raspala na dva kraljevstva (Izrael i Juda).

Prema Kur'anu Sulejman (Sulejman) je bio sin proroka Dauda. Od svog oca je naučio mnogo znanja i odabrao ga je Allah za poslanika, te mu je data mistična moć nad mnogim stvorenjima, uključujući džine. Vladao je golemim kraljevstvom, koje se protezalo na jug sve do Jemena. U islamskoj tradiciji, Sulejman je poznat po svojoj mudrosti i pravednosti. Smatra se uzornim vladarom. Nije slučajno što su mnogi muslimanski monarsi nosili njegovo ime.

Islamska tradicija ima neke paralele s Hagadom, gdje je Solomon predstavljen kao "najmudriji od ljudi koji su mogli razgovarati sa zvijerima, a one su ga poslušale". U židovskoj tradiciji postoji motiv poniznosti ovog ponosnog kralja.

Prema legendi, pod Salomonom, znak njegovog oca Davida postao je državni pečat. U islamu se šestokraka zvijezda naziva Salomonova zvijezda. Istodobno, srednjovjekovni mistici su Salomonov pečat nazivali pentagramom (petokrakom). Vjeruje se da je Salomonova zvijezda činila osnovu malteškog križa Ivanovih vitezova.

U okultnim učenjima (magija, alkemija, kabala itd.), zvijezda s 12 krakova smatra se petokrakom s imenom "Zvijezda Salomonova". Zbog većeg broja zraka u središtu zvijezde nastaje krug. Često je u njemu bio upisan simbol, zahvaljujući kojem je, očekivano, pentakl pomogao u intelektualnom radu i ojačao talente.

Slika kralja Salomona inspirirala je mnoge pjesnike i umjetnike: na primjer, njemačkog pjesnika iz 18. stoljeća. F.-G. Klopstock mu je posvetio tragediju u stihovima, umjetnik Rubens naslikao je sliku Solomonov sud, Handel mu je posvetio oratorij, a Gounod operu. upotrijebio sliku kralja Salomona i motiv Pjesme nad pjesmama u svojoj priči Šulamit (1908). Na temelju relevantne legende snimljen je peplum "Solomon i kraljica od Sabe" (1959.).