Regularne terorističke formacije u Siriji su praktički završene, a to potvrđuje i povlačenje značajnog dijela ruskog vojnog kontingenta sa sirijskog teritorija, koje je započelo po osobnim uputama predsjednika Rusije.
Borbeno najspremnija skupina međunarodnih terorista, uz potporu naše vojske, poražena je: kako je naglasio Vladimir Putin na ceremoniji početka povlačenja trupa, zadaća borbe protiv naoružanih bandi na sirijskom tlu bila je "briljantno riješena".
Istovremeno, kako je primijetio ruski čelnik, opasnost od terorističkih incidenata u svijetu još uvijek je vrlo visoka. Isti ISIS (organizacija zabranjena u Ruskoj Federaciji) još nije potpuno eliminiran. Da bismo razumjeli algoritme za suzbijanje terorista, potrebno je zapamtiti temeljne uzroke nastanka ove strukture, razumjeti podrijetlo njenog jačanja i rasta.
Pod zastavom "svjetskog kalifata"
Kronologija "nastajanja" pokreta ISIS seže u 1999. godinu, kada su se pojavile prve informacije o stvaranju u Iraku grupe Jamaat al-Tawhid wal-Jihad, koja se kasnije pridružila Al-Qaidi (obje organizacije su zabranjene u Ruska Federacija). Upravo su se te strukture, spajajući se s drugim radikalnim formacijama, 2006. godine proglasile “Islamskom državom” ili ISIS – “Islamskom državom Iraka i Levanta”. Zanimljivo je da je prvih godina za njih znao samo uski krug stručnjaka. O pokretu ISIS počeli su naširoko i glasno govoriti 2014. godine, kada je ova skupina uspjela izvesti uspješne vojne operacije u Iraku i Siriji. Iza kratko vrijeme Islamisti su toliko proširili svoje djelovanje da su vojnu kampanju protiv njih neki političari nazvali ništa više nego “Trećim svjetskim ratom”.
Prije nekog vremena stručnjaci su obavili veliki rad na proučavanju temeljnih uzroka i okolnosti nastanka ove terorističke "udruge". Tome je, prema analitičarima, doveo cijeli lanac velikih i nimalo pozitivnih promjena u svjetskoj geopolitici. Među njima je i kolaps Sovjetski Savez, rat u Jugoslaviji i njezina podjela, zračni napadi na Irak 1998. i okupacija države 2003., slanje NATO trupa u Afganistan 2001., raspad Sudana, Etiopija, Majdan u Ukrajini, kao i arapske revolucije. i kriza u Siriji. Štoviše, Zapad je bio izravno uključen u organiziranje ISIS-a.
“Daesh (koji se naziva i Islamska država – autor) nije neovisna pojava i djeluje u interesu drugih država”, naglašava viši istraživač u RISI-ju Evgeniy Biryukov. - Još 2006. godine takozvane karte “Novog Bliskog istoka” ili “Krvave granice” pukovnika Pentagona Ralpha Petersa, na kojima je podijelio države Bliskog istoka, postale su raširene. A označili su državu Sunnistan koja je djelovala na onom dijelu teritorija Sirije i Iraka koji je Daesh okupirao 2014. godine. Osim toga, Zbigniew Brzezinski je 1993. godine u knjizi “Velika šahovska ploča” napisao da će SAD predvoditi proces islamizacije i pridonijeti širenju radikalnog islama.
Danas, kada su mnoge karte već „pobijene“, uplitanje Zapada u unutarnje stvari bliskoistočnih zemalja, što je utjecalo na negativan razvoj situacije u regiji, ne kriju ni sami zapadni političari. Tako je još 2003. godine bivši britanski ministar vanjskih poslova David Miliband izrazio mišljenje da su destabilizacija situacije u Iraku i pojava vojne skupine IS pridonijeli vojna operacija u ovoj zemlji pokrenule SAD i Velika Britanija. Kasnije je britanski premijer Tony Blair u intervjuu za CNN priznao da "ima istine u činjenici da je invazija Sjedinjenih Država i njihovih saveznika na Irak 2003. bila jedan od glavnih razloga za pojavu ISIS-a." Što reći ako je američki čelnik Barack Obama bio prisiljen dati isto priznanje? Govoreći pred kraj svog predsjedničkog mandata na jednom događaju u Floridi, komentirajući stanje na polju suzbijanja terorizma, priznao je da su američka invazija na Irak i pogreške učinjene tijekom tog procesa jedan od razloga za nastanak Islamska država.
Diktatura siromaštva
Danas se iznose različite verzije nastanka ISIS-a. Na primjer, kažu da su neki visoki časnici njegove vojske lojalni Sadamu Huseinu bili uključeni u stvaranje ove strukture. Ima istine u ovim riječima, s obzirom na to kako veliki iznos Iračko oružje završilo je u rukama terorista. Ali druge okolnosti ne mogu se zanemariti. Na primjer, mi koji pratimo televizijske reportaže iz mjesta gdje se vodi obračun s ISIS-om uvijek obraćamo pozornost na oskudnu situaciju u gradovima i selima, na otvoreno siromaštvo i bijedu lokalnog stanovništva. Prema analitičarima, povećanje aktivnosti terorističkih skupina na Bliskom istoku uvelike je posljedica pogoršanja političkih i ekonomska situacija. Stručnjaci ruske Visoke ekonomske škole prije nekog vremena utvrdili su da je jedan od glavnih razloga za pojavu ISIS-a nezaposlenost, kao i brz rast stanovništva u zemljama u kojima je ova organizacija podigla svoju zastavu.
Uzgred, na toj tužnoj pozadini takozvane “duhovne vođe” su aktivno širile ideologiju radikalnog islama među širokim masama slabo obrazovanog stanovništva. Do čega je to dovelo sada se jasno vidi...
Viši istraživač na RISI Leonid Gladchenko u svom radu "Tajne crne internacionale ISIS-a" primijetio je da je jedna od manifestacija prekogranične prirode suvremenog radikalnog islamizma, utjelovljena u praksi ISIS-a, široko rasprostranjena privlačnost pristaša ovog skupina iz različitih zemalja.
“Prema procjenama iznesenim u dokumentima brojnih međunarodnih organizacija i think tankova, nakon apela vođe ISIS-a Abu Bakra Al-Bagdadija muslimanima svijeta u lipnju 2014. s pozivom da se pridruže džihadistima, broj broj stranih terorističkih boraca koji su se pridružili ISIS-u rastao je neviđeno velikom brzinom i već je 2016. dosegao 27-31 tisuću ljudi”, ističe stručnjak. Za usporedbu: tijekom čitavog razdoblja rata u Afganistanu u neprijateljstvima je sudjelovalo 20 tisuća stranih boraca.
S tim u vezi, stručnjaci su prisiljeni priznati da je njegova masovna propaganda odigrala odlučujuću ulogu u razvoju ISIS-a.
“Radi na najsuvremenijim medijskim platformama, praktički na globalnoj razini, a karakterizira ga fleksibilnost i sposobnost da zadovolji potrebe najrazličitijih skupina potencijalnih “regruta”, naglašava Leonid Gladchenko. - U izvješću posebne komisije francuskog Senata navedeno je: “fundamentalisti nude jednostavne odgovore na duhovna i vitalna pitanja. važna pitanja, vješto se igra s idejom pripadnosti skupini koja ima poseban identitet i suprotstavlja se ostatku svijeta.” Kao rezultat toga, mladi radikali u ideji džihada stječu “koherentan sustav vrijednosti” koji nisu mogli naći u svojoj zemlji.”
I naše i vaše
U procesu formiranja ISIS-a, kao što je već spomenuto, akcije Zapada odigrale su značajnu ulogu. No, jačanje ove terorističke organizacije odvijalo se uz prešutni pristanak i nedjelovanje zapadnih zemalja. Istovremeno, argumenti i dokazi ruske strane o prisutnosti izvora financiranja terorizma i vojne pomoći zemalja u regiji naišli su na gluhe uši. I taj je položaj ostao do samog kraja vojne kampanje u Siriji. Nedavno je rusko Ministarstvo obrane bilo prisiljeno izjaviti da je operacija oslobađanja grada Abu Kemala, koju su provele vladine snage Sirijske Arapske Republike uz potporu Zračno-svemirskih snaga Rusije, otkrila činjenice izravne interakcije i potpore za teroriste ISIS-a iz “međunarodne koalicije” predvođene SAD-om. Konkretno, njezini su zrakoplovi pokušali ometati zrakoplove ruskih zračno-svemirskih snaga, osiguravajući sigurno povlačenje militanata koji su se povlačili. Koalicijski udarni zrakoplovi bili su dio zračni prostor iznad zone od 15 kilometara oko Abu Kamala kako bi se spriječio rad ruskih zračno-svemirskih snaga, iako je zabrana letova koalicijskih zrakoplova prethodno dogovorena i odobrena od strane Združenog zračnog operativnog centra u zračnoj bazi Al Udeid u Kataru.
Takve akcije, kasnije je primijetilo rusko Ministarstvo obrane, pokazuju da je brzo napredovanje sirijskih trupa u Abu Kemalu osujetilo planove SAD-a za stvaranje "proameričkih" vlasti koje sirijska vlada ne kontrolira. Uloga snaga koje su navodno kontrolirale grad trebali su biti militanti ISIS-a, "preobojeni" u boje "Sirijskih demokratskih snaga": to su potvrdile zastave koje su koristile jedinice SDF-a otkrivene u oslobođenom Abu Kemalu. Rusko vojno ministarstvo optužilo je Sjedinjene Države da osiguravaju pokriće jedinicama IS-a kako bi obnovile njihovu borbenu sposobnost, pregrupirale ih i koristile za promicanje američkih interesa na Bliskom istoku. Prethodno je utvrđeno da su američki instruktori sudjelovali u stvaranju takozvane "Nove sirijske vojske" - vojne formacije stvorene od bivših militanata - u izbjegličkom kampu u provinciji Al-Hasakah. Jezgru skupine činilo je više od četiri stotine terorista, koji su još u listopadu slobodno u konvoju napustili Raqqu.
U srpnju 2017. Washington Post je izvijestio da su američki dužnosnici potajno obučavali i naoružavali sirijske pobunjenike od 2013. do sredine 2017., kada je administracija Donalda Trumpa okončala program obuke, dijelom iz straha da bi američko oružje moglo završiti u krivom ruke. Istodobno, prema drugoj američkoj publikaciji, Wired Magazine, američka vlada nije odgovorila na brojne zahtjeve da komentira ovu situaciju.
"Vlada je također odbila reći jesu li Sjedinjene Države prekršile uvjete potvrde krajnjeg korisnika ili jesu li se pridržavale uvjeta UN-ovog Ugovora o trgovini oružjem, koji su potpisale zajedno sa 130 drugih zemalja", istaknule su novine.
Ne gazite na iste grablje...
Čak i s početkom Arapskog proljeća, vlast u brojnim državama u regiji prešla je na vođe sa snažnom islamskom radikalnom agendom, ponovno podržane od Zapada. A u Siriji i Iraku na karti su se pojavile "crne rupe" - terorističke enklave koje vlasti ne kontroliraju. Prema analitičarima, prisutnost ISIS-a ili skupina pod njegovom kontrolom primijećena je u različitim stupnjevima u Afganistanu, Egiptu, Jemenu, Libiji, Nigeriji, Somaliji i Kongu. Teroristički emisari pojavljuju se i u Alžiru, Indoneziji, Libanonu, Pakistanu, Saudijskoj Arabiji, Tunisu, Filipinima i ruskom sjevernom Kavkazu. Godine 2014. ukupna površina teritorija pod kontrolom IS-a dosegnula je 110 tisuća četvornih kilometara, a stanovništvo koje je na njemu živjelo bilo je 8 milijuna ljudi.
Nakon proglašenja tzv. "kalifata" i ujedinjenja njegovih pristaša, ISIS se pretvorio u najbogatiju terorističku organizaciju i do početka operacije ruskih Zračno-svemirskih snaga u Siriji bio najveća ilegalna vojna sila u regiji, jedna od glavnih prijetnji svjetskoj sigurnosti. Teroristi su bili naoružani ne samo svim vrstama malog oružja, već i protuzračnim oružjem, uključujući prijenosne raketne sustave različitih modifikacija, topništvo, kao i oklopna vozila, predstavljena tenkovima i borbenim vozilima.
Impresivan je bio i “proračun” terorista, formiran od sredstava od pljački, uzimanja talaca radi otkupnine, trgovine drogom i ilegalne prodaje nafte. Dobili su i teroristi financijska pomoć od privatnih investitora, prvenstveno iz zemalja Zaljeva. Član iranskog parlamenta Mohammad Saleh Jokar tvrdio je da je IS primio financijsku pomoć (uključujući i od Saudijske Arabije) u iznosu do 4 milijarde dolara.
Govoreći u rujnu 2015. na plenarnom zasjedanju 70. zasjedanja Opće skupštine UN-a, ruski predsjednik Vladimir Putin naglasio je: agresivno vanjsko miješanje u situaciju u nizu zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike dovelo je do toga da umjesto reformama državne institucije a sam način života jednostavno je besceremonijalno uništen.
“Samo želim pitati one koji su stvorili ovu situaciju: “Shvaćate li uopće sada što ste učinili?” - izrekao je zatim ruski čelnik svoju poznatu opasku, a sam je odgovorio: “Bojim se da će ovo pitanje lebdjeti u zraku, jer politika koja se temelji na samouvjerenosti, uvjerenju u vlastitu isključivost i nekažnjivost, nije napušten."
Inače, na istom zasjedanju Opće skupštine UN-a predsjednik Rusije je rekao riječi koje danas, nakon završetka uništavanja terorističkog ološa u Siriji, dobivaju poseban značaj.
“Smatramo sve pokušaje koketiranja s teroristima, a još više njihovog naoružavanja, ne samo kratkovidnim, već i opasnim od požara”, naglasio je tada Vladimir Putin. "Kao rezultat toga, globalna teroristička prijetnja mogla bi kritično porasti i dosegnuti nove regije planeta."
U pozadini očitih pokušaja Sjedinjenih Država da očuvaju i rehabilitiraju ISIS u ovom ili onom obliku, ova teza izgleda posebno relevantna.
Rusko Ministarstvo obrane potvrdilo je smrt četiri ruska vojnika tijekom noćnog napada ISIS-a* na topničku bateriju u sirijskoj pokrajini Deir ez-Zor. Borci ISIS-a dobivaju potporu iz Iraka koji je "konačno očišćen" od njih, a ovo nije prvi put da su Rusi napadnuti u Deir ez-Zoru. Ali ne napadaju ih samo islamisti.
U Chiti su u nedjelju poginula dva ruska vojnika u Siriji. Tijela još dvoje poslana su u područja Trans-Baikalskog teritorija. Navodno je riječ o istim vojnim savjetnicima o čijoj je smrti u nedjelju izvijestio MORH. Vojnici su poginuli kada je pucano na artiljerijsku brigadu u pokrajini Deir ez-Zor.
Regionalna web stranica Chita.Ru javlja da su tijela žrtava dopremljena u glavni grad Transbaikalije u nedjelju ujutro. Ista publikacija navodi imena, godine i činove pokopanih u Chiti: 32-godišnji stariji poručnik Sergej Elin i 23-godišnji narednik Igor Mikhailov. Pokopani su u zatvorenim lijesovima.
Izvještava se da je ceremoniji ispraćaja nazočio zamjenik zapovjednika Istočnog vojnog okruga, viceadmiral Sergej Alekminski. Pored lijesa narednika Mihajlova stajao je general bojnik Valerij Šaragov, zamjenik zapovjednika 29. armije, koja uključuje 200. topničku brigadu. Jedinica se nalazi u garnizonu Drovyanaya, također poznatom kao Chita-46; Garnizon se nalazi u okrugu Uletsky Trans-Baikalskog teritorija.
Tijekom dana na internetu su se počele pojavljivati nepotvrđene informacije da ima još mrtvih. Konkretno, u grupi VKontakte "Anonimna vojska" Objavljen je zapis da je u borbi poginulo pet Rusa, a jedan od njih preminuo je u bolnici u Rusiji.
Novaya Gazeta je izašla sa svojom verzijom: tvrdi da je bilo šest mrtvih - uz četiri vojnika, dvoje ljudi iz privatne vojne tvrtke (PMC) Wagner, koja "čuva naftne platforme" u pokrajini Deir ez-Zor, ubijeni su.
Noćna bitka s "kolicama"
Na društvenim mrežama pojavile su se informacije da se bitka u kojoj su poginula četvorica Rusa dogodila prošle srijede, 23. svibnja. Ministarstvo obrane ne navodi datum i točnu lokaciju napada. Prema vojnom odjelu, noćna bitka s islamistima u pokrajini Deir ez-Zor trajala je oko sat vremena.
Topničku bateriju napale su mobilne grupe militanata. Prema Ministarstvu obrane, džihadisti su za "skok" koristili kamionete opremljene teškim mitraljezima. Stručnjaci ove SUV-ove uspoređuju s kolima iz građanskog rata.
Militanti su otvorili vatru iz malog oružja velikog kalibra, minobacača i bacača granata. Militanti su odbačeni topničkom vatrom. Ukupno su sirijska vojska i ruski savjetnici koji su bili na položaju uspjeli uništiti 43 terorista i šest SUV vozila.
U borbi su ubijena dva ruska vojna savjetnika koji su kontrolirali vatru sirijske baterije. “Još pet vojnika je ozlijeđeno i brzo su prebačeni u rusku vojnu bolnicu. Vojni liječnici borili su se do kraja za živote dvojice ranjenih vojnika, ali im nije bilo spasa”, navodi TASS iz Ministarstva obrane. Svim žrtvama uručene su državne nagrade.
IS* je odgovoran za napad. Teroristički medijski resursi objavili su priopćenje u kojem se tvrdi da je tijekom napada na rusko-sirijski konvoj i vojarne "u pustinjskom području" pokrajine Deir ez-Zor ubijeno oko 15 vojnih osoba, uključujući ruske.
Neočišćeni Deir ez-Zor
Provincija Deir ez-Zor, gdje se vodila bitka, podijeljena je duž Eufrata između snaga sirijske vlade (Sirijske arapske vojske) i kurdsko-arapskih postrojbi "Sirijskih demokratskih snaga" orijentiranih na SAD.
U četvrtak je objavljeno da je koalicija predvođena SAD-om gađala položaje sirijske vojske u pokrajini. U istim područjima u veljači, ljudi iz PMC "" bili su pod američkim napadom. Verzija o “wagnerovcima”, napominjemo, pojavila se i sada.
Istodobno, pustinjska područja na jugozapadu Deir ez-Zora i pojas na lijevoj obali Eufrata od grada Hajina nizvodno i dalje su pod kontrolom militanata Islamske države*.
Internetski portal Masar Press Agency izvijestio je da su upravo u blizini Hajina nedavno zabilježene njihove razmjene vatre sa Sirijskom arapskom vojskom. Vojni stručnjak Boris Rozhin pak smatra da se bitka odvijala u onim pustinjskim područjima gdje se nastavlja čišćenje bandi ISIS-a*.
U svakom slučaju, riječ je o područjima koja graniče s Irakom, naglasio je direktor Centra za proučavanje Bliskog istoka i središnje Azije Semjon Bagdasarov u komentaru za list Vzglyad. Iako je, sudeći prema izvješćima Amerikanaca i bagdadske vlade, ISIS u Iraku praktički poražen (operacija čišćenja posljednjih enklava traje od sredine travnja), pojavile su se informacije da su militanti koji su se povukli iz Mosula nalaze se blizu sirijskih granica.
Gorivo iz Iraka omogućuje militantima izvođenje racija i napada sličnih onima koji su doveli do smrti naše vojske.
Nedavno su militanti IS-a također napali proameričke Sirijske demokratske snage na istočnoj obali Eufrata, podsjetio je Bagdasarov. I unatoč podršci Amerikanaca, bitka u području kod Hadžina bila je neuspješna. U svakom slučaju gubici među džihadistima su nepoznati.
Prema telegram kanalu Directorate 4, dan ranije su se pojavile i glasine o napadu militanata 22. svibnja u blizini Palmire u pokrajini Homs, tijekom kojeg su navodno ubijeni ruski vojnici. No, kako navode autori kanala, ove poruke nisu potvrđene.
* Organizacija u odnosu na koju je sud donio odluku koja je stupila na pravnu snagu za likvidaciju ili zabranu njezinih aktivnosti na temelju saveznog zakona "O borbi protiv ekstremističkih aktivnosti"
Aktivnosti ISIS-a u razdoblju 2014.-2015. privukle su možda više pozornosti svijeta od sukoba u istočnoj Ukrajini. I ne uzalud, jer teroristi su već stigli do potencijalno opasnih teritorija za “bijeli” svijet, s pogledom na Sredozemno more. Cilj ISIS-a je općenito jasan – proširiti svoj utjecaj na što veći broj zemalja i uspostaviti islam u cijelom svijetu. Mnogo je manje jasno ponašanje protivnika terorista. Zašto se svjetska zajednica ne bavi ISIS-om, već samo dopušta stanovnicima zemalja članica NATO-a da se pridruže redovima militanata? Kakav je pravi odnos između terorista i Izraela? Kako će vođa militanata ispuniti svoje obećanje da će "osloboditi" Čečeniju od ruskog ugnjetavanja? Sva ova pitanja su od istinskog interesa, ali nažalost, na njih nije tako lako odgovoriti.
Zašto NATO neće uništiti ISIS?
Dana 11. rujna 2014., uoči 13. obljetnice strašnih događaja pod šifrom 11. rujna, Barack Obama pozvao je svoje saveznike da izbrišu Islamsku državu s lica zemlje. Usput, ovaj učinak je prepoznat kao možda najslabiji u cijeloj diplomatskoj povijesti Sjedinjenih Država. Teroristi su označeni kao neprijatelji broj 1, obećali su da će se boriti protiv njih gdje god budu širili svoje djelovanje... No, američki partneri su zemlje Zapadna Europa— ti su prijedlozi očito nevoljko prihvaćeni, a Washington, začudo, nije imao nikakav jasan plan djelovanja.
Ili je možda razlog zašto se svjetska zajednica ne bavi ISIS-om nešto drugačiji? Možda Bijela kuća nema takvu potrebu. Danas malo tko sumnja da je ISIS umjetno stvoren entitet koji je trebao slijediti američku liniju u borbi protiv Assadovog režima. Međutim, odjednom nešto nije išlo po scenariju Washingtona; militanti nisu krenuli prema Damasku, već su se okrenuli prema Iraku. Međutim, to je samo išlo na ruku “Big Brotheru” i pridonijelo uključivanju Iraka u sukob, što znači da se pripremao za njegovo potpuno uništenje. Sada je jasno zašto NATO neće uništiti ISIS: nestabilna politička situacija doprinosi uništenju zemalja Bliskog istoka.
Štoviše, Amerika podupire vlastite protivnike. Tako je 30. prosinca 2014. Odbor za obranu i sigurnost u Iraku optužio Sjedinjene Države za višekratnu opskrbu oružjem militantima. Dokaz za to je pronađeni “paket” s oružjem. Na to je američka vlada, naravno, odbacila sve optužbe i objasnila da se to dogodilo greškom. Kao, otpuhao ga vjetar. Uz ovo, evo i sljedećih činjenica:
- isti prosinac - sirijski “pobunjenici” (s američkim oružjem u rukama) prešli su u redove ISIS-a navodno “iz materijalnih razloga”; Istodobno se pojavio video na kojem se vidi kako militanti američkim oružjem zarobljavaju sirijsko vojno osoblje.
- Veljača 2015. - Irak je oborio dva britanska zrakoplova koji su dostavljali oružje ISIS-u. Naravno, svi zapadni mediji odlučili su taktično prešutjeti ovu informaciju.
- U međuvremenu, u samoj Americi postupno se omekšavaju slike terorista koji navodno siju “sjeme demokracije”. Odnosno, pitanje zašto se svjetska zajednica ne bavi ISIS-om može se smatrati riješenim.
Zašto ISIS ne napadne Izrael?
Kao što znate, ciljevi “Islamske države” (barem deklarativni) su stvaranje države koja bi obuhvaćala teritorij Osmanskog kalifata prije njegove podjele. Odnosno, Izrael je u potencijalnoj opasnosti. No, pitanje je hoće li ISIS napasti Izrael ili ne. Postoje čak i mišljenja da ova država možda ne brine za svoju sigurnost.
U lipnju 2014. Iran je izravno optužio Izrael, saveznik Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije, za potporu teroristima. A osnova za takav zaključak bilo je više nego dovoljno.
Od 2013. postojali su opetovani kontakti između izraelske vojske i islamista. Potonjem su Izraelske obrambene snage pružile vojnu pomoć na terenu i opskrbile ih oružjem. Sukob na Bliskom istoku samo će koristiti državi koja će se basnoslovno obogatiti ako bude kontrolirala dotok nafte i plina prema Europi. Ovo bi mogao biti pravi razlog zašto ISIS ne napada Izrael. Bi li itko napadao vlastite saveznike i pokrovitelje? Jedva.
Zašto Kina ne zaštiti Turkmenistan od ISIS-a?
Od svih zemalja u regiji srednje Azije, Turkmenistan je možda najosjetljiviji na teroriste. Na granici s ovom državom postoji koncentracija militanata, a neki od njih već su “okićeni” crnim zastavama ISIS-a (iako je istinitost ovih informacija upitna). Osim toga, na putu terorista do Turkmenistana nema prirodnih prepreka u obliku planina ili rijeka, a iskopan jarak od pet metara neće poslužiti kao pouzdana prepreka u slučaju napada. Postoji samo jedan izlaz - tražiti pomoć od svijeta. Kina je na popisu mogućih saveznika, tim više što je Kina zainteresirana za približavanje državi, koja je veliko plinsko polje. Pa zašto Kina ne zaštiti Turkmenistan od ISIS-a? To može biti spriječeno željom Turkmenistana da zadrži svoju naglašenu neutralnost, koju neće kompromitirati, kako je rekao Kadirov, radi hipotetskih ratova.
Zašto ISIS neće biti uništen u Rusiji?
Tradicionalno, Rusija je bila vrlo prijateljski raspoložena prema muslimanima. A prijetnje upućene njoj i Putinu ne dovode u pitanje istinitost ove izjave. Oni to samo potvrđuju (uzimajući u obzir da ISIS zapravo nema ništa zajedničko s pravim islamom).
U svojim apelima militanti nisu naveli konkretne datume mogućih napada. No, prema neslužbenim podacima, skupine ISIS-a već su dugo prisutne na jugu Rusije. Stoga će u bliskoj budućnosti možda morati promijeniti svoju poziciju promatrača u aktivnog sudionika u neprijateljstvima. I sada bi rado pomogla Zapadu u uništenju ISIS-a, ali Amerika nije spremna s njom surađivati. Zašto - na ovo pitanje je gore odgovoreno.strong
Početkom prosinca pojavile su se informacije da ruska vojska planira koristiti vojnu zračnu luku Shayrat, koja se nalazi u istočnom dijelu pokrajine Homs, za napade na militante u Siriji. Istodobno, ruske zračno-svemirske snage neće napustiti postojeću zračnu bazu Khmeimim u Latakiji. Navodno je dodatni aerodrom bio potreban za 120 ruskih borbenih zrakoplova koji će, prema nekim izvješćima, uskoro biti prebačeni u Siriju.
Ovo povećanje je zbunjujuće. Uostalom, više od dva mjeseca svakog dana stižu izvještaji o impresivnim rezultatima zračnih napada i tisućama uništenih ciljeva. Ovakvim golemim uspjesima vojna operacija u Siriji trebala je završiti, ali kraja joj se ne nazire. “Naša verzija” doznala je koliko učinkovito ruski piloti djeluju u Siriji.
Prije svega, prisjetimo se protiv koga se ruska zrakoplovna skupina službeno bori u Siriji. Glavni neprijatelj je ekstremistička skupina “Islamska država”*, zabranjena u Rusiji, koja se deklarirala zauzimanjem golemih teritorija u Siriji i Iraku. No, treba napomenuti da terorističke snage IS-a u Siriji u potpunosti kontroliraju samo mali dio ovog teritorija, što uključuje velike i male gradove, glavne prometnice, naftna polja i vojne instalacije. Postoje prilično kontradiktorne informacije o točnom ukupnom broju militanata Islamske države - prema različitim procjenama, kreće se od 15 do 200 tisuća ljudi. Na primjer, početkom studenog zamjenik ministra obrane Anatolij Antonov rekao je da vojni resor procjenjuje broj stranih terorističkih boraca koji se bore na strani Islamske države zabranjene u Ruskoj Federaciji na 25-30 tisuća.
Glavni zadatak je odsjeći IS od Turske
Dakle, rusko vojno zrakoplovstvo mora loviti brojnog neprijatelja preko golemog teritorija. Sudeći prema zemljopisu uporabe Zračno-svemirskih snaga, glavni udari izvode se u području između Hame i Homsa, kao i u sjevernim provincijama Sirije, koje su pod kontrolom najvećih skupina IS-a. Ovaj smjer je odabran jer predstavlja najveću opasnost za vojsku sirijske vlade. Ovdje leži crta kontakta između militanata i vladinih snaga. Teritorij također ima izlaz na Sredozemno more, što objašnjava povećani interes islamističkih skupina za njega. Prioritet ovog smjera za rusko zrakoplovstvo i vladine snage također se objašnjava činjenicom da militanti ovih skupina imaju izravnu kopnenu komunikaciju s Turskom, koja, prema nizu stručnjaka, djeluje kao stražnja i logistička baza za teroriste. Stoga će na tim područjima vjerojatno započeti kopnena protuofenziva sirijske vojske. Shodno tome, zadatak ruskog zrakoplovstva je oslabiti te skupine i eliminirati zalihe naoružanja i opreme.
Ruska avijacija započela je operacije u Siriji 30. rujna. Tijekom dva mjeseca zrakoplov je izveo više od 2,5 tisuća borbenih letova i izvršio oko 5 tisuća raketnih i bombaških napada na glavne infrastrukturne objekte i skupine vojne opreme i ljudstvo militanata. Kako je više puta najavljeno, mete napada su skladišta oružja i streljiva, tvornice oružja, kao i sva zapovjedna mjesta i komunikacijski centri koji su poznati sirijskim obavještajnim službama. Danas je statistika o korištenju ruskog zrakoplovstva sljedeća: uništeno je oko 500 zapovjednih mjesta i komunikacijskih centara, više od 200 skladišta streljiva, radionica i tvornica, oko 70 kampova za obuku militanata, oko 2 tisuće utvrđenih područja i vatrenih položaja. Ruski zrakoplovi uništili su nekoliko tisuća konvencionalnog oružja poput tenkova, oklopnih transportera i raketne artiljerije zarobljene od sirijske vojske. Osim toga, opetovano su davane izjave da su tijekom masovnih zračnih napada ruske zračno-svemirske snage uništile objekte naftne i plinske infrastrukture. Piloti su također započeli takozvani besplatni lov na kamioni cisterne teroristi koji prevoze naftne derivate.
Na ovu temu
Problem nesvjestice u ruskoj vojsci i dalje postoji, unatoč činjenici da je rok službe u oružanim snagama smanjen na godinu dana. Ova pojava posljedica je niza razloga, uključujući i nedovoljnu prevenciju nasilja.
Upadljivi uspjesi izazivaju sumnje
Međutim, niz stručnjaka s priličnom dozom skepse ocjenjuje redovita izvješća MORH-a. Konkretno, video snimke koje je pokazala vojska izazivaju sumnje. Budući da su neki udari bili usmjereni na objekte koji se nalaze ispod zemlje, na video snimkama nišan "nišana" nije odgovarao mjestu eksplozije. To tjera amatere na zaključak da zrakoplovstvo "radi za mlijeko".
Osim toga, postavlja se pitanje odakle militantima tolika zapovjedna mjesta i utvrđena područja. No, odgovor ovdje možda leži u činjenici da su još 80-ih godina prošlog stoljeća sirijske vlasti pokrenule veliki projekt stvaranja mreže podzemne vojne infrastrukture. Razlog je bila priprema zemlje za rat s Izraelom, koji ima najspremniju avijaciju u regiji. Istovremeno, sposobnosti sirijske protuzračne obrane su minimalne, zbog čega je Damask odlučio pod zemljom sakriti zapovjedna mjesta, skladišta streljiva i komunikacijske centre. Te su bunkere zauzeli teroristi IS-a. Mnoge podzemne utvrde spuštaju se nekoliko katova, imaju opsežan sustav za održavanje života i razvijenu prometnu infrastrukturu - deseci podzemnih tunela ponekad vode od bunkera do najbližeg naselja. Najzanimljivije je to Građevinski radovi Ove komunikacije vodili su sovjetski stručnjaci. Ova činjenica objašnjava uspjehe ruskih zračnih snaga: koordinate i slabe točke bunkera dobro su poznate našoj vojsci.
Za "odimljavanje" militanata iz podzemlja koriste se posebne bombe za probijanje betona. To također objašnjava skupe napade krstarećim projektilima Kalibar na posebno utvrđene terorističke ciljeve koje izvode brodovi Kaspijske flotile. A sredinom studenog u operaciju su bili uključeni i strateški nosači raketa Tu-160 i Tu-95MS te bombarderi dugog dometa Tu-22M3. Učinkovitost zračnih napada ruskih Zračno-svemirskih snaga na zapovjedna mjesta i komunikacijske centre može se procijeniti na temelju podataka o likvidiranim vođama i zapovjednicima islamističkih skupina u proteklom mjesecu. U militantnim računima u u društvenim mrežama Stalno se pojavljuju informacije da je velika većina terenskih zapovjednika umrla od posljedica ruskog bombardiranja. Dakle, je li rat dobiven? Jao, malo vjerojatno. Uostalom, problem je u tome što teroristi IS-a jednostavno nemaju veliki stožer. Grubo rečeno, u Siriji nema Reichstaga koji bi se mogao zauzeti i time završiti operacija. Za razliku od regularne vojske, IS, zabranjen u Ruskoj Federaciji, izgrađen je na principu obične terorističke organizacije - postoji mnogo malih skupina, od kojih svaka djeluje samostalno. Dakle, uništenje jednog zapovjednog mjesta (koje zapovijeda malim brojem ljudi) ni na koji način ne utječe na održivost sustava u cjelini - stanice se lako obnavljaju. Kao rezultat toga, ne samo da se trošak uništavanja jednog militanta korištenjem zrakoplovstva pokazuje prilično visokim, nego je i učinkovitost ovog pristupa niska.
Alexander Perendzhiev, stručnjak Udruge vojnih politologa:
– Sada vojska izvještava o golemim uspjesima, ali treba shvatiti da su njihovi razmjeri pomalo iskrivljeni. Na primjer, uništili su zapovjednika grupe militanata, koji je teoretski imao zapovjedno mjesto, ali to je očito bio manji uspjeh. Danas rusko zrakoplovstvo napada kontrolne točke i koncentracije opreme i arsenala. Najviše važan zadatak, po mom mišljenju, ovo su udarni karavani s oružjem, streljivom i pojačanjima koji idu za opskrbu militanata. Potrebno je blokirati te kanale uz pomoć bombardiranja. U suprotnom, teroristi će lako obnoviti uništenu opremu, uporišta, pa čak i gubitke u vojnoj snazi. Prilično je teško uništiti same militante, jer se skrivaju iza civilnog stanovništva i skrivaju se među civilima. Ili se skrivaju na mjestima gdje naši zrakoplovi jednostavno neće bombardirati, primjerice u džamijama. Imamo primjer borbi za dagestanska sela Karamakhi i Chabanmakhi, gdje nije bilo moguće izbaciti militante uz pomoć avijacije. Samo uz pomoć kopnenih udara, uz velike gubitke, bilo je moguće istjerati militante odatle. Stoga je teroriste nemoguće poraziti raketnim i bombaškim udarima, kao što je nemoguće dobiti bilo kakav rat.
* “Islamska država” je priznata kao teroristička organizacija čije je djelovanje u Rusiji službeno zabranjeno odlukom Vrhovni sud RF od 29. prosinca 2014.
“Imarat Kavkaz” (“Kavkaski Emirat”) je međunarodna organizacija službeno zabranjena u Rusiji.
Islamska stranka Turkestana (bivši Islamski pokret Uzbekistana) međunarodna je organizacija službeno zabranjena u Rusiji.
Teroristička organizacija “Islamska država” objavila je rat gotovo cijelom civiliziranom svijetu; svojim je djelovanjem protiv sebe okrenula najjače armije svijeta koje se već nekoliko mjeseci bore protiv “ISIS-a”, ali za sada neuspješno. a broj terorističkih akata u svijetu samo raste. Zašto Islamska država još nije uništena? U čemu je tajna njegove opstojnosti?
Ova je organizacija uspjela vratiti kontrolu nad prethodno izgubljenim teritorijima u istočnom i središnjem dijelu Sirije, konsolidirati snage u području uz grad Raqqu u sjevernoj Siriji, te se učvrstiti u drugom po veličini iračkom gradu Mosulu.
Taktički uspjesi proizašli iz brzog raspoređivanja američkih snaga 2007. ili ujedinjenja sunita u Nacionalno vijeće za buđenje Iraka [također poznato kao Sinovi Iraka] nisu doveli do strateškog poraza Islamske države.
Za to postoje razlozi. Ključne riječi dva: prioriteti i centralizacija.
“Daesh ide u ofenzivu i napada koliko često... jednom u dva mjeseca? Assad i njegovi saveznici bombardiraju nas svakih pola sata. Vi brojite broj mrtvih kao posljedicu obojega”, rekao je bivši zapovjednik pobunjenika koji se bore protiv Assadovog režima, koji nije želio otkriti svoje ime.
Cilj sirijske naoružane oporbe je svrgavanje predsjednika Assada, no njihove su zapovjedne strukture rascjepkane, a to je izazvalo mnoge probleme koaliciji predvođenoj SAD-om koja se suprotstavlja Islamskoj državi.
Nažalost, to nije jedini problem.
Čudna vitalnost
U usporedbi s talibanima, koji su pali nakon dvomjesečnih napada zapadne koalicije, Islamska država je već dokazala svoju otpornost, što se čudi.
U vojnom smislu, veličina i snaga ove organizacije blijedi u usporedbi s onima koji se protiv njih bore.
Prema procjenama CIA-e za rujan 2014., broj militanata IS-a iznosio je otprilike 20-31 tisuća.
Ako uzmemo u obzir samo iračke oružane snage, uključujući sigurnosne snage, omjer je 8:1.
Tu nisu uračunati saveznici iračke vojske, poput šijitskih pobunjenika, sunitskih plemenskih milicija, kurdskih pešmerga snaga, kao ni snaga međunarodne savezničke koalicije, koje su izvele desetke tisuća zračnih napada na položaje IS-a od rujna 2014.
Dana 10. lipnja 2014. garnizon iračke vojske u Mosulu od 30.000 vojnika pao je pred napadima militanata ISIS-a, koji su brojali od 800 do 1.500 ljudi.
Dvije iračke divizije stacionirane u Mosulu bile su brojčano nadjačane, s najmanje 20 ljudi po džihadistu.
U drugim područjima koja IS nominalno kontrolira, poput egipatskog sjeveroistočnog Sinaja, omjer vladinih snaga i boraca lojalnih IS-u je 500:1.
Što je postignuto zračnim napadima?
Do sada, od početka zračnog bombardiranja, prema podacima Pentagona, IS je uspio preživjeti više od 8 tisuća zračnih napada i gubitak više od 10 tisuća militanata.
Međutim, čini se da organizacija nema puno problema s novačenjem i mobiliziranjem snaga, osobito otkako je počelo bombardiranje.
Njihov odgovor na zračne napade bio je raspršivanje i skrivanje opreme. Borci IS-a miješaju se s civilima kada nisu izravno napadnuti.
IS je sposoban izvoditi taktičke napade i dobro koristiti promjenjiva i loše definirana bojna polja.
Ova grupa ima svoju strategiju terora zapadne zemlje. Prije početka bombardiranja, IS je na Zapadu izveo samo jedan teroristički napad, no nakon početka zračnih napada dogodilo se više od 25 takvih napada.
To ne znači da IS na kraju neće biti poražen ili da će predviđanja britanskog generala Sir Davida Richardsa biti točna [bivši zapovjednik NATO-a u Afganistanu general Richards rekao je 2010. da se organizacije poput al-Qaide ne mogu poraziti, samo suzdržati] .
Strategija
Ne može se reći da protustrategija Zapada nije donijela nikakve pozitivne rezultate.
Temelji se na tri načela: zračni napadi za kratkoročno odvraćanje, naoružavanje lojalnih lokalnih saveznika za srednjoročne akcije i reforma političkog krajolika kroz pomirenje i demokratski proces za srednjoročne i dugoročne rezultate.
Zračni napadi u Iraku i Siriji prisilili su IS da ograniči svoju upotrebu konvencionalnih oružja vojne taktike, što je ova organizacija demonstrirala do sredine 2014. godine, infiltrirajući se svojim konvojem od desetaka ili čak stotina oklopnih transportera i vojnih kamiona na slobodne teritorije.
Teoretski, zadatak suzbijanja napredovanja snaga IS-a na terenu leži na lokalnim saveznicima zapadne koalicije, no iz već navedenih razloga oni to nisu uvijek u stanju.
Ni ruski zračni napadi na pobunjeničke skupine koje podržava SAD u Siriji, niti napadi islamističke organizacije Jabhat al-Nusra u Siriji na pobunjenike obučene u SAD-u koji se bore protiv IS-a.
Dugoročni ciljevi
Što se tiče dugoročne strategije, to je još teže. Jasno je da je IS simptom, a ne uzrok, posrnule politike u regiji, zbog čega svako trajno rješenje mora uključivati reformu političkog krajolika koji je dosljedno iznjedrio neobuzdanu radikalizaciju u posljednja četiri desetljeća.
Stoga će pobjeda nad Islamskom državom samo privremeno prikriti temeljne probleme koji su odgovorni za njen nastanak, ne samo u Iraku i Siriji, već i u Egiptu, Libiji, Jemenu i Saudijskoj Arabiji.
Stoga će vojni poraz Islamske države biti jednak stavljanju zavoja na gnojnu ranu.
Jer na kraju, održive, nepokolebljive političke reforme i proces ponovnog ujedinjenja su neophodni - a ovaj strateški važan cilj ne bi smjeli zaboraviti političari koji planiraju vojnu kampanju.
Profesor Omar Ashour viši je predavač politike i sigurnosti Bliskog istoka na Sveučilištu Exeter i suradnik na Kraljevskom institutu za međunarodne poslove. Autor je knjige Deradicalizing Jihadists: How to Transform Armed Islamist Movements and Sinai's Stubborn Insurgency.