Društva sa 100 državnim kapitalom. Koliko ih ima tvrtki s državnim sudjelovanjem?

6. Dioničko društvo

Članak 96. Osnovne odredbe o dioničkom društvu
1. Dioničko društvo je trgovačko društvo čiji je temeljni kapital podijeljen na određeni broj dionica; Sudionici dioničkog društva (dioničari) ne odgovaraju za njegove obveze i snose rizik gubitaka povezanih s djelatnošću društva, u granicama vrijednosti dionica koje posjeduju.
Dioničari koji nisu u cijelosti uplatili dionice solidarno odgovaraju za obveze dioničkog društva do visine neplaćenog dijela vrijednosti dionica koje posjeduju.
2. Tvrtka dioničkog društva mora sadržavati naziv i oznaku da je društvo dioničko društvo.
3. Pravni položaj dioničkog društva te prava i obveze dioničara utvrđuju se u skladu s ovim Kodeksom i zakonom o dioničkim društvima.

Značajke pravnog statusa dioničkih društava nastalih privatizacijom državnih i općinskih poduzeća također se određuju zakonima i drugim pravni akti o privatizaciji tih poduzeća.

Značajke pravnog statusa kreditne institucije stvorena u obliku dioničkih društava, prava i obveze njihovih dioničara utvrđuju se i zakonima koji uređuju djelatnost kreditnih organizacija.

Članak 97. Otvorena i zatvorena dionička društva
1. Dioničko društvo, čiji sudionici mogu otuđiti svoje dionice bez suglasnosti ostalih dioničara, priznaje se kao otvoreno dioničko društvo. Takvo dioničko društvo ima pravo provoditi otvoreni upis dionica koje izdaje i njihovu slobodnu prodaju pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim pravnim aktima.
Otvoreno dioničko društvo dužno je godišnje objaviti za javnost godišnje izvješće, bilancu i račun dobiti i gubitka.
2. Zatvorenim dioničkim društvom priznaje se dioničko društvo čije su dionice raspoređene samo među osnivačima ili drugim unaprijed određenim krugom osoba. Takvo društvo nema pravo provoditi otvoreni upis dionica koje izdaje niti ih na drugi način nuditi na stjecanje neograničenom broju osoba.
Dioničari zatvorenog dioničkog društva imaju pravo prvenstva kupnje dionica koje prodaju drugi dioničari ovog društva.
Broj sudionika u zatvorenom dioničkom društvu ne smije biti veći od broja utvrđenog zakonom o dioničkim društvima, u protivnom podliježe preoblikovanju u otvoreno dioničko društvo u roku od godinu dana, a nakon tog roka - likvidaciji u sud, osim ako se njihov broj smanji do granice utvrđene zakonom.
U slučajevima predviđenim zakonom o dioničkim društvima, zatvoreno dioničko društvo može biti dužno javno objaviti isprave iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 98. Osnivanje dioničkog društva

1. Osnivači dioničkog društva sklapaju međusobni ugovor kojim se utvrđuje postupak njihovog zajedničkog djelovanja na osnivanju društva, veličina temeljnog kapitala društva, kategorije izdanih dionica i postupak njihovog plasmana, kao i drugi uvjeti predviđeni zakonom o dioničkim društvima.
Ugovor o osnivanju dioničkog društva zaključuje se u pisanom obliku.
2. Osnivači dioničkog društva solidarno odgovaraju za obveze nastale prije registracije društva.
Društvo odgovara za obveze osnivača povezane s njegovim osnivanjem samo ako njihove radnje naknadno odobri glavna skupština dioničara.
3. Osnivački dokument dioničkog društva je njegov statut koji odobravaju osnivači.
Statut dioničkog društva, osim podataka navedenih u stavku 2. članka 52. ovoga Zakonika, mora sadržavati uvjete o kategorijama dionica koje izdaje društvo, njihovoj nominalnoj vrijednosti i količini; o veličini temeljnog kapitala društva; o pravima dioničara; o sastavu i nadležnosti organa upravljanja društva i postupku njihova odlučivanja, uključujući i pitanja o kojima se odlučuje jednoglasno ili kvalificiranom većinom glasova. Statut dioničkog društva mora sadržavati i druge podatke predviđene zakonom o dioničkim društvima.

4. Postupak poduzimanja drugih radnji za osnivanje dioničkog društva, uključujući i nadležnost osnivačke skupštine, utvrđuje se zakonom o dioničkim društvima.
5. Posebnosti osnivanja dioničkih društava tijekom privatizacije državnih i općinskih poduzeća utvrđuju se zakonima i drugim pravnim aktima o privatizaciji tih poduzeća.
6. Dioničko društvo može osnovati jedna osoba ili se može sastojati od jedne osobe u slučaju da jedan dioničar stekne sve dionice društva. Podaci o tome moraju biti sadržani u statutu društva, registrirani i javno objavljeni.
Dioničko društvo ne može imati kao jedinog sudionika drugo privredno društvo koje se sastoji od jedne osobe.

Članak 99. Temeljni kapital dioničkog društva
1. Temeljni kapital dioničkog društva čini nominalna vrijednost dionica društva koje su stekli dioničari.
Temeljni kapital društva određuje minimalni iznos imovine društva koji jamči interese njegovih vjerovnika. Ne može biti manji od veličine propisane zakonom o dioničkim društvima.
2. Nije dopušteno oslobađanje dioničara od obveze plaćanja dionica društva, uključujući i oslobađanje od te obveze prijebojem potraživanja prema društvu.
3. Otvoreni upis dionica dioničkog društva nije dopušten dok temeljni kapital nije u cijelosti uplaćen. Prilikom osnivanja dioničkog društva sve njegove dionice moraju biti raspodijeljene među osnivačima.
4. Ako na kraju drugog i svakog sljedećeg financijska godina Ako se vrijednost neto imovine društva pokaže manjom od temeljnog kapitala, društvo je dužno prijaviti i na propisani način prijaviti smanjenje temeljnog kapitala. Ako vrijednost navedene imovine društva postane manja od zakonom određene minimalna veličina odobrenog kapitala (stavak 1. ovog članka), tvrtka je predmet likvidacije.
5. Zakonom ili statutom društva mogu se utvrditi ograničenja broja, ukupne nominalne vrijednosti dionica ili maksimalnog broja glasova koji pripadaju jednom dioničaru.

Članak 100. Povećanje temeljnog kapitala dioničkog društva
1. Dioničko društvo ima pravo, odlukom glavne skupštine dioničara, povećati temeljni kapital povećanjem nominalne vrijednosti dionica ili izdavanjem dodatnih dionica.
2. Povećanje temeljnog kapitala dioničkog društva dopušteno je nakon što je u cijelosti uplaćen. Nije dopušteno povećanje temeljnog kapitala društva radi pokrića gubitaka koje ono ima.
3. U slučajevima predviđenim zakonom o dioničkim društvima, statutom društva može se ustanoviti pravo prvenstva dioničara koji posjeduju redovne (redovne) ili druge dionice s pravom glasa na kupnju dodatnih dionica koje izdaje društvo.

Članak 101. Smanjenje temeljnog kapitala dioničkog društva
1. Dioničko društvo ima pravo, odlukom glavne skupštine dioničara, smanjiti temeljni kapital smanjenjem nominalne vrijednosti dionica ili kupnjom dijela dionica radi smanjenja njihova ukupnog broja.
Smanjenje temeljnog kapitala društva dopušteno je nakon obavještavanja svih njegovih vjerovnika na način propisan zakonom o dioničkim društvima. U tom slučaju vjerovnici društva imaju pravo zahtijevati prijevremeni prestanak ili ispunjenje odnosnih obveza društva i naknadu gubitaka.

Prava i obveze vjerovnika kreditnih institucija osnovanih u obliku dioničkih društava utvrđuju se i zakonima kojima se uređuje djelatnost kreditnih institucija.
2. Smanjenje temeljnog kapitala dioničkog društva kupnjom i otkupom dijela dionica dopušteno je ako je takva mogućnost predviđena statutom društva.

Članak 102. Ograničenja izdavanja vrijednosnih papira i isplate dividende dioničkog društva
1. Udio povlaštenih dionica u ukupnom temeljnom kapitalu dioničkog društva ne smije biti veći od dvadeset pet posto.
2. Dioničko društvo ima pravo izdati obveznice u iznosu koji ne prelazi iznos temeljnog kapitala ili iznos jamstva koje su društvu za te svrhe dale treće osobe, nakon pune uplate temeljnog kapitala. U nedostatku kolaterala, izdavanje obveznica dopušteno je najkasnije nakon treće godine postojanja dioničkog društva i podložno odgovarajućem odobrenju do tog trenutka dvije godišnje bilance društva.
3. Dioničko društvo nema pravo proglašavati i isplaćivati ​​dividendu:
do pune isplate cjelokupnog temeljnog kapitala;
ako je vrijednost neto imovine dioničkog društva manja od temeljnog kapitala i fonda rezervi ili postane manja od njihove veličine kao rezultat isplate dividende.

Članak 103. Upravljanje u dioničkom društvu

1. Najviše tijelo upravljanja dioničkog društva je skupština njegovih dioničara.

Isključiva nadležnost glavne skupštine dioničara je:
1) mijenjanje statuta društva, uključujući promjenu veličine njegovog odobrenog kapitala;
2) izbor članova uprave (nadzornog odbora) i revizijske komisije (revizora) društva i prijevremeni prestanak njihovih ovlasti;
3) formiranje izvršnih tijela društva i prijevremeni prestanak njihovih ovlasti, ako statutom društva rješavanje tih pitanja nije uvršteno u nadležnost upravnog odbora (nadzornog odbora);
4) odobravanje godišnjih izvješća, bilanci, računa dobiti i gubitka društva i raspodjelu dobiti i gubitaka;
5) odluka o reorganizaciji ili likvidaciji društva.
Zakonom o dioničkim društvima može se odrediti i rješavanje drugih pitanja iz isključive nadležnosti glavne skupštine dioničara.
Pitanja koja su zakonom izdvojena u isključivu nadležnost glavne skupštine dioničara ne mogu se prenijeti na njezino odlučivanje izvršnim tijelima društva.

2. U društvu s više od pedeset dioničara osniva se upravni odbor (nadzorni odbor).

Ako se osniva upravni odbor (nadzorni odbor), statutom društva u skladu sa zakonom o dioničkim društvima mora se definirati njegova isključiva nadležnost. Pitanja koja su statutom izdvojena u isključivu nadležnost upravnog odbora (nadzornog odbora) ne mogu im se prenijeti na odlučivanje izvršnim tijelima društva.
3. Izvršno tijelo društva može biti kolegijalno (uprava, direkcija) i (ili) pojedinačno (direktor, direktor tvrtke). Obavlja tekuće vođenje poslova društva i odgovoran je upravi (nadzornom odboru) i glavnoj skupštini dioničara.

U nadležnost izvršnog tijela društva spada rješavanje svih pitanja koja zakonom ili statutom društva nisu u isključivoj nadležnosti drugih organa upravljanja društva.
Odlukom glavne skupštine dioničara, ovlasti izvršnog tijela društva mogu se sporazumno prenijeti na drugu trgovačku organizaciju ili na pojedinačnog poduzetnika (menadžera).
4. Nadležnost organa upravljanja dioničkog društva, kao i postupak donošenja odluka i istupanja u ime društva, utvrđuju se u skladu s ovim Kodeksom zakonom o dioničkim društvima i statutom društva. .
5. Dioničko društvo, koje je u skladu s ovim Kodeksom ili zakonom o dioničkim društvima dužno objaviti za javnost dokumente navedene u stavku 1. članka 97. ovog Zakonika, mora godišnje angažirati profesionalnog revizora koji nije povezan s imovinom. interesa radi provjere i potvrde točnosti godišnjih financijskih izvješća.društva ili njegovih članova.
Revizija poslovanja dioničkog društva, pa tako i društva koje nije dužno javno objavljivati ​​te dokumente, mora se provesti u svako doba na zahtjev dioničara čiji je ukupni udio u temeljnom kapitalu deset posto ili više.
Red ponašanja revizije Djelatnost dioničkog društva utvrđuje se zakonom i statutom društva.

Članak 104. Reorganizacija i likvidacija dioničkog društva
1. Dioničko društvo može se dobrovoljno reorganizirati ili likvidirati odlukom glavne skupštine dioničara.
Ostali temelji i postupak reorganizacije i likvidacije dioničkog društva određeni su ovim Kodeksom i drugim zakonima.

2. Dioničko društvo ima pravo preobraziti se u društvo s ograničenom odgovornošću ili proizvodnu zadrugu, kao iu neprofitnu organizaciju u skladu sa zakonom.

---
Građanski zakonik Ruska Federacija
(prvi, drugi i treći dio)
(s izmjenama i dopunama 20. veljače, 12. kolovoza 1996., 24. listopada 1997., 8. srpnja, 17. prosinca 1999., 16. travnja, 15. svibnja 2001., 21. ožujka, 14., 26. studenoga 2002., 10. siječnja, 26. ožujka 2003.)

Dionička društva s državnim kapitalom imaju veliki udio u ruskom gospodarstvu. To podrazumijeva rješavanje problema učinkovitog upravljanja takvim društvima, uzimajući u obzir njihove karakteristike, uz potporu poduzetničkoj aktivnosti u najvećoj mogućoj mjeri. Prema kriteriju sudjelovanja u kapitalu i utjecaju države na upravljanje razlikuju se tri skupine dioničkih društava: 1) sa 100% državnim kapitalom; 2) s kontrolnim udjelom u vlasništvu države; 3) s državnim paketom dionica koji nije kontrolni.

Smisao osnivanja dioničkih društava sa 100% državnim kapitalom je prelazak na organizacijski i pravni oblik koji proširuje mogućnosti ispoljavanja inicijative i poduzetništva. Oblik dioničkog društva po definiciji omogućuje veću samostalnost i preoblikovanje organizacijska struktura tvrtke.

Vlasnik imovine nije država, već dioničko društvo. Ima imovinsku odgovornost, što mu omogućuje korištenje imovine takve organizacije za otplatu njezinih dugova. Vlasništvo nad imovinom i odgovornost za dugove stvaraju objektivne pretpostavke za tržišno ponašanje relevantnih organizacija.

Država dioničar ne upravlja izravno proizvodnjom, ona samo usmjerava i kontrolira djelovanje svojih predstavnika u dioničkom društvu. Sve nam to omogućuje komercijalizaciju aktivnosti dotičnih dioničkih društava i, kao rezultat toga, povećanje učinkovitosti proizvodnje.

Međutim, učinkovitost dioničkog društva sa 100% državnim kapitalom uvelike ovisi o utjecaju aparata kontrolira vlada tijelima upravljanja društva. Ovisno o specifičnim okolnostima, državna agencija može, primjerice, inzistirati na ulaganju sredstava u projekte koji ne mogu dati dugoročni učinak ili na proizvodnji niskoprofitabilnih proizvoda. Istodobno se smanjuje konkurentnost takvih organizacija, ekonomski pokazatelji naglo padaju, a sama ideja o stvaranju takvog dioničkog društva pogrešno se tumači.

Perspektivnija su dionička društva u kojima država ima kontrolni paket. Takva dionička društva predstavljaju organizacije s mješovitim vlasništvom i rješavaju najmanje dva problema. Prvo, u pravilu su velike organizacije s velikom vrijednošću dugotrajne imovine u mješovitom vlasništvu. Velik broj dionica ulazi na tržište vrijednosnih papira i stvaraju se preduvjeti za masovno privlačenje ruskog i stranog kapitala u gospodarstvo. Drugo, ostaje mogućnost da država utječe na strategiju i taktiku dioničkog društva radi osiguranja interesa društva.

Upravljanje dioničkim društvima s državnim kontrolnim udjelom uglavnom obavljaju predstavnici države (državni službenici). Organizacije imaju sastanak dioničara, a za rješavanje nekih pitanja potrebna je kvalificirana većina glasova. U ovim, kao iu nekim drugim slučajevima, predstavnici države moraju uzeti u obzir mišljenja ostalih dioničara. Prema ruskom zakonu, predstavnik države može biti imenovan u svako dioničko društvo koje ima čak i mali paket državnih dionica.

Mi smo nejavno dioničko društvo čiji 100% dionica pripada općini. Prema dijelu 3. Članak 77. Saveznog zakona br. 208-FZ "O dioničkim društvima", ako je vlasnik od 2 do 50 posto dionica s pravom glasa društva država i (ili) općina i utvrđivanje cijene (novčane procjene) imovine, cijene plasmana emisionih vrijednosnih papira društva, otkupne cijene dionica društva (u daljnjem tekstu: cijena predmeta) sukladno ovom članku. od strane upravnog odbora (nadzornog odbora) društva, obavijest saveznog izvršnog tijela koje je ovlastila Vlada je obvezna Ruske Federacije (u daljnjem tekstu: ovlašteno tijelo), o usvojilo vijeće odluka direktora (nadzornog odbora) društva o određivanju cijene predmeta. Ovlašteno tijelo je FAUGI Rosimushchestvo. Danas imamo spor sa vlasnikom imovine firme t.j. sa općinskim subjektom kojeg predstavlja lokalna uprava, čiji predstavnici tvrde da Federalna agencija za upravljanje imovinom raspolaže samo federalnom imovinom i mi kao općine nismo dužni proslijediti im odluku upravnog odbora o utvrđivanju cijene (novčane) procjena) imovine poduzeća. Tko je u pravu, treba li informacije slati Federalnoj agenciji za upravljanje imovinom ili se ovo pitanje rješava samo na lokalnoj razini.

Odgovor

Država je najveći dioničar ruskog tržišta. Udio tvrtki s državnim sudjelovanjem koje objavljuju svoju vlasničku strukturu u indeksu Moskovske burze doseže najmanje 45%, au mnogim najvećim i najlikvidnijim imovinama značajan dio dionica je u vlasništvu Ruske Federacije.

U ovom članku poduzeće s državnim sudjelovanjem znači organizaciju u kojoj paket dionica pripada državi izravno ili neizravno preko ovisnih poduzeća, institucija ili sastavnih subjekata Ruske Federacije, što daje pravo na primanje dijela dobiti od aktivnosti dioničkog društva u obliku dividendi, kao i za sudjelovanje u upravljanju dd. Da bismo razumjeli stupanj utjecaja državnih tijela na svaku pojedinu organizaciju, izračunat ćemo efektivni udio države.

Efektivni udio države- to je dio dionica s pravom glasa izdavatelja koji je u izravnom ili neizravnom vlasništvu državnih tijela.

Kako sustav funkcionira

Sustav upravljanja javnom državnom imovinom prilično je decentraliziran. Nominalni vlasnici imovine Ruske Federacije su Federalna agencija za upravljanje državnom imovinom (Rosimushchestvo), podređena Vladi Ruske Federacije, Državna korporacija Rostec i Državna korporacija Vnesheconombank, koje su također neprofitne organizacije. kao Središnja banka Ruske Federacije. Popis tvrtki također uključuje dionice konstitutivnih entiteta Ruske Federacije i općinskih tijela, iako u čisti oblik Naravno, ne možete ih nazvati državnim tvrtkama.

Najveći dio federalne imovine pripada Federalnoj agenciji za upravljanje imovinom. Pod kontrolom ovog izvršnog tijela nalazi se više od 30 javnih poduzeća, uključujući i ovisna društva.

Tvrtke čijim se dionicama trguje na Moskovskoj burzi

ALROSA— Ukupni udio državnog utjecaja je 66%. Od toga, 33% dionica PJSC pripada Federalnoj agenciji za upravljanje imovinom. 25% otpada na Ministarstvo imovine i zemljišnih odnosa Republike Sakha (Jakutije) i 8% na okružne uprave iste Republike.

ALROSA-Nyurba— 87,47% u vlasništvu matične tvrtke ALROSA. 10% je u vlasništvu regionalne razine, efektivni udio države je 67,76%.

Aeroflot— kontrolni paket je u vlasništvu Federalne agencije za upravljanje imovinom (54,7%), a Rostec je također dioničar (3,5%).

Bashneft-AO— najveći udio ima Rosnjeft, 57,7% temeljnog kapitala ili 69,3% dionica s pravom glasa, koji pripada Federalnoj agenciji za upravljanje imovinom. Blokirajući udio pripada Republici Baškortostan (25,8%). Efektivni udio države je 60,5%.

VTB— na web stranici banke navedeno je da Rosimushchestvo posjeduje 60,93% temeljnog kapitala formiranog običnim dionicama, ali osim toga, 3,1% glasova pripada FC Otkritie i 6% B&N banci, koje su trenutno pod kontrolom Centralne banke .

Gazprom— kontrolni udio u “nacionalnom blagu” je u rukama Federalne agencije za upravljanje imovinom kroz udjele u vlasništvu Federalne agencije za upravljanje imovinom (38,4%) i organizacija koje kontrolira: Rosneftegaz (11%) i Rosgazifikatsiya (1%) . Ukupni paket iznosi nešto više od 50%.

Gazprom njeft- 96% u vlasništvu Gazproma, dakle 47,8% u vlasništvu države.

Inter RAO— 27,6% poduzeća je koncentrirano u Rosneftegazu, tj. Rosimushchestvo. 9,2% je u bilanci FGC UES. Uzimajući u obzir kvazitrezorski paket, efektivni udio države je 44,3%.

Irkut- korporacija za proizvodnju zrakoplova ima jedan od najvećih efektivnih udjela države - 95,7%. 87% dionica tvrtke nalazi se u bilanci United Aircraft Company (UAC), još 8,7% pripada PJSC Sukhoi Company, većina koju također kontrolira UAC.

Kamaz— 49,9% kontrolira državna korporacija Rostec. Uzimajući u obzir kvazipaket, efektivni državni udio je 51,8%.

Korporacija VSMPO-AVISMA— 25% dionica pripada 100% podružnici Rostec LLC RT-BUSINESS DEVELOPMENT.

Moskovska burza— Moskovsku burzu osnovale su najveće banke 1992. Od tada oko 25% dionica burze pripada Središnjoj banci, Vnesheconombank i Sberbank s udjelima od 11,8%, 10% odnosno 8,4%.

Mosenergo- dio Gazprom Energoholdinga, u njegovom vlasništvu 53,5%. 26,5% je na općinskoj razini u vlasništvu grada Moskve. Efektivni udio države je 53,2%.

NCSP— Nakon nedavne akvizicije Transnefta, ukupni efektivni udio države u NCSP-u iznosio je 80,6%, od čega je 20% osigurano dionicama luke u bilanci Savezne agencije za upravljanje imovinom.

United Aircraft Manufacturing Company— 96,8% ove tvrtke kontrolira država. Federalna agencija za upravljanje imovinom koncentrirala je 92,3% vrijednosnih papira kompanije, a još 4,5% pripada Vnesheconombank.

United Carriage Company— 24,3% pripada FC Otkritie, koji je u potpunosti prešao pod okrilje Centralne banke Ruske Federacije.

OGK-2— efektivni udio državnih agencija je na razini od 38,5%. Taj utjecaj osigurava 77% dionica tvrtke koje su u vlasništvu Gazpromovih podružnica.

Rosnjeft- najveća ruska naftna kompanija je nešto više od 50% u vlasništvu dioničkog društva Rosneftegaz, koje je pak u 100% vlasništvu Savezne agencije za upravljanje imovinom.

Rosseti-AO- najveći energetski holding u Rusiji, u rukama je vladine agencije za 88,9 posto. Ima mnogo podružnica, koje zbog visokog državnog udjela u matičnoj tvrtki također imaju veliku ovisnost o državnim agencijama.

Rostelecom-AO je jedan od najvećih telekom operatera u Ruskoj Federaciji, čiji su dioničari Federalna agencija za upravljanje imovinom i Vnesheconombank. Prisutnost kvazipaketa u bilanci Mobitela doo osigurava efektivni državni udio od 54,9%

RusHydro je hidroenergetski holding čiji je efektivni državni udio 75,4 posto. 60,6% kontrolira Federalna agencija za upravljanje imovinom, 13,3% drži VTB. Također u strukturi dioničara je podružnica VSMPO-AVISMA, koja kontrolira 6% udjela.

Sberbank-AO- banka izjavljuje da 50% + 1 dionica pripada Središnjoj banci Ruske Federacije, ali to uzima u obzir povlaštene dionice koje nemaju pravo glasa. Istovremeno, udio Centralne banke u vrijednosnim papirima s pravom glasa je 52,3%, tj. Utjecaj megaregulatora nešto je jači. Preostale dionice najvećeg ruska banka je u slobodnom prometu.

Tatneft-AO— ovo se društvo ne može u potpunosti nazvati dioničkim društvom s državnim sudjelovanjem. 34% temeljnog kapitala društva pripada razini konstitutivnog entiteta Ruske Federacije, Republike Tatarstan, izdavatelj ne objavljuje strukturu vlasnika dionica s pravom glasa.

TGK-1- još jedna imovina Gazprom Energoholdinga. Udio dionica u proizvodnoj kompaniji u vlasništvu Gazproma je 51,8%, odnosno efektivni državni udio je 25,9%.

Transnjeft- državno poduzeće u svom najčišćem obliku, 100% glasačkih dionica ovog prirodnog monopola pripada Ruskoj Federaciji preko Savezne agencije za upravljanje imovinom. Na Moskovskoj burzi mogu se kupiti samo povlašteni vrijednosni papiri izdavatelja.

Opća slika javnog državnog vlasništva izgleda otprilike ovako:

Odvojeni indeks

Moskovska burza dodijelila je poseban indeks za tvrtke s državnim sudjelovanjem - MOEX SCI. Indeks za 2018. temelji se na 16 dionica: ALROSA, Rostelecom, Gazprom, Rosseti, VTB, RusHydro, Rosneft, FGC UES, Tatneft, Transneft, Inter RAO, Bashneft, Aeroflot, Sberbank i NCSP.

Značajno je da je od 2012. do 2017. Indeks Moskovske burze porastao je za 43%, dok je indeks kompanija s državnim sudjelovanjem pokazao rast od 72%. U isto vrijeme, MOEX SCI također izgleda dobro u odnosu na industrijske indekse.

Grafikon pokazuje prilično jaku korelaciju između MOEX SCI i MICEX O&G indeksa. Uzimajući u obzir činjenicu da više od 50% SCI indeksa čine rudarske tvrtke, ne može se jednoznačno reći da je vodeća dinamika državnih tvrtki rezultat njihove učinkovitosti, a ne ukupnog rasta nafte. i plinski sektor.

Među autorima prijedloga zakona su čelnici odbora za prirodne resurse, imovinu i zemljišne odnose Nikolay Nikolaev i za financijsko tržište Anatolij Aksakov. Do kolovoza 2018. zakon bi trebao biti usvojen, započet će reorganizacija u dioničko društvo, rekao je generalni direktor Ruske pošte Nikolaj Podguzov, a potvrdili Aksakov i Nikolajev. Prema Podguzovu, reorganizacija će biti završena do kraja ove ili početkom 2019. godine.

Sve dionice obnovljene Ruske pošte pripast će državi, stoji u prijedlogu zakona. Tehnički - Federalnoj agenciji za upravljanje imovinom, predstavnici odjela i ruske pošte znaju. Za sada je to teška pozicija, kaže Aksakov: državno vlasništvo moći će se promijeniti samo izmjenama federalnog zakona, a to nije planirano. Inovacije bi trebale osigurati jednak pristup poštanskim uslugama za sve stanovnike zemlje, navodi se u obrazloženju dokumenta; problemi koji ometaju stabilan razvoj ruske pošte povezani su upravo s njezinim zastarjelim organizacijskim i pravnim oblikom.

Federalno državno unitarno poduzeće je nespretan oblik vlasništva koji ne zadovoljava potrebe tržišnog gospodarstva, slaže se Artem Moiseenko, direktor korporativne prakse u PwC Legal: ono podrazumijeva značajnu uključenost vlasnika u operativno upravljanje, posebno kada je u pitanju raspolaganje imovinom. Dioničko društvo, nastavlja, znači kontrolu upravljanja, u iznimnim slučajevima odlučuje osnivač. Obrazac dd je i razumljiviji za poslovanje, pruža udobnost u vođenju financija i pri izlasku na tržišta kapitala, navodi, čak iu perspektivi izlaska na burzu, što je nemoguće u slučaju federalnog državnog unitarnog poduzeća. Upravljačke institucije dioničkih društava su fleksibilnije i tržišnije, sažima Aksakov, tvrtka će moći privući privatni kapital.

Korporatizacija ruske pošte vjerojatno neće imati za cilj promjenu korporativnog upravljanja, sumnja Sergej Patrakeev, partner u odvjetničkoj komori Kovalev, Tugushi i partneri: u praktičnom smislu, to ne utječe na aktivnosti poduzeća, bilo da je u nadležnosti Ministarstva telekomunikacija i masovnih komunikacija ili Federalne agencije za upravljanje imovinom. No uz manje izmjene zakona, tvrdi on, moglo bi se dopustiti privatno vlasništvo nad dionicama. Pretvorba u dioničko društvo može se smatrati srednjoročnom pripremom za privatizaciju, smatra Patrakeev. U međuvremenu, vlasnik Ruske pošte ostat će nepromijenjen - on će i raspoređivati ​​dobit i imenovati odgovorne - samo sada u upravni odbor, zaključuje.

Tijekom reorganizacije, u Ruskoj pošti doista će biti stvoren upravni odbor koji će biti odgovoran za ključne odluke - u skladu s najboljom korporativnom praksom, kaže predstavnik tvrtke. A pojava odbora direktora omogućit će uravnoteženije razmatranje strategije, interne kontrole i revizije, upravljanja rizicima i kvalitete financijskog izvješćivanja, kaže Igor Korotetsky, čelnik grupe KPMG. Prijedlog zakona predviđa i institut nezavisnih direktora, nastavlja, iako je u tom dijelu, za razliku od najbolje prakse, njihov broj ograničen - ne više od trećine uprave.

Vjerojatno će uključivati ​​predstavnike tržišta - industrije povezane s aktivnostima Ruske pošte, na primjer, prijevoz ili financijske usluge, potvrđuje Aksakov. Jak upravni odbor često inicira radikalnu reviziju poslovnih procesa i poslovnih modela, optimističan je Korotetsky: empirijske studije pokazuju da korporatizacija pozitivno utječe na učinkovitost.

Korporativno upravljanje opisano u prijedlogu zakona donekle je suprotno regulaciji dioničkih društava općenito, ističe Patrakeev: “Pochta” ne mora održavati godišnju skupštinu dioničara, a upravni odbor se imenuje na pet godina, iako mora se redovito ponovno birati na godišnjoj skupštini dioničara.

Važna odredba prijedloga zakona je očuvanje teritorijalne pokrivenosti poštanskih ureda u cijeloj zemlji, rekao je Podguzov. Svaki gradski poštanski ured ne bi trebao opsluživati ​​više od 15.000 ljudi, udaljenost između ureda ne bi trebala biti veća od 1,5 km u gradovima i 6 km u ruralnim područjima, precizira se u prijedlogu zakona.

Njime su jasno definirani zahtjevi za sigurnost i dostupnost mreže poštanskih ureda, potvrđuje Nikolajev, kao i činjenicu da reforma Ruske pošte ne može poslužiti kao razlog za otpuštanje radnika. Osim toga, pojašnjava, u dokumentu su vrlo detaljno navedena pravila koja, po njegovom mišljenju, isključuju rasipanje imovine - ona se u cijelosti mora prenijeti na novu tvrtku.

Prijedlog zakona nosi visoke korupcijske rizike, tvrdi Patrakeev, nakon transformacije u dioničko društvo, Ruska pošta će dati status svoje imovine nekretninama koje nisu jasno uknjižene, pri čemu može preuveličati razmjer svoje imovine, a onda ga preprodaj u ime države, i svog dioničkog društva.