Medicinski centar Eliseeva pruža medicinska pomoć biorezonantnim dijagnostičkim metodama ( dijagnostika vegetativnom rezonancijom, ispitivanje vegetativnom rezonancijom) i liječenje ( frekvencijska terapija, biorezonantna terapija, indukcijska terapija) i metode sveobuhvatno čišćenje tijela više od 10 godina.
Za to vrijeme nakupili su se liječnici našeg centra odlično iskustvo rad s pacijentima koji boluju od širokog spektra patologija. Svjesni smo ne samo poteškoća u dijagnosticiranju i liječenju bolesti, već i problema u interakciji između liječnika i pacijenta, koji su ponekad uzrokovani nepotpunim međusobnim razumijevanjem.
Proces komunikacije između pacijenta i liječnika ne ide uvijek glatko. To je prvenstveno zbog činjenice da, u pravilu, pacijent nije dovoljno dobro upućen u medicinske probleme, a liječnik ne razmišlja uvijek o tome da neki specifični aspekti dijagnoze i liječenja, koji mu se čine apsolutno jasnima, može predstavljati značajne poteškoće za razumijevanje pacijenta.
U situaciji nepotpunog međusobnog razumijevanja liječnika i pacijenta iznimno je važno da se tijekom razgovora dotaknu i objasne bolesniku najvažniji aspekti dijagnostike i liječenja njegove bolesti. Kako bi se olakšao proces dobivanja potrebnih informacija, pacijent se treba unaprijed pripremiti za razgovor s liječnikom. Pacijentima skrećemo pažnju na popis pitanja koja se moraju postaviti liječniku tijekom pregleda. Osim toga, želimo odmah odgovoriti na neka od ovih pitanja.
1 pitanje. Što mislite, što je uzrok moje bolesti?
2. Pitanje. Je li jedan ili više razloga uzrok moje bolesti?
Odgovor. Od kad dijagnostika vegetativnom rezonancijom Provodi se sveobuhvatan pregled tijela, utvrđuju se svi čimbenici koji utječu na razvoj bolesti (bolesti) kod pacijenta.
3. Pitanje. Koje metode ispitivanja treba koristiti za utvrđivanje svih uzroka moje bolesti?
Odgovor. Naš centar koristi vegetativna rezonantna dijagnostika (ispitivanje vegetativnom rezonancijom), koji je u velikoj većini slučajeva sposoban pružiti sveobuhvatne dijagnostičke informacije. Međutim, ako je potrebno, naši će liječnici preporučiti druge studije.
4. Pitanje. Koliko točno predložene studije mogu identificirati uzroke bolesti?
Odgovor. Točnost metode koju koristimo je oko 86%. Ako je potrebno, liječnik će preporučiti druge metode pregleda potrebne za ovu situaciju.
5. Pitanje. Koliko su sigurne studije koje se provode?
Odgovor. Ispitivanje vegetativnom rezonancijom (dijagnostika vegetativnom rezonancijom) apsolutno sigurno. Pregled se provodi bez boli, krvi i zračenja.
6. Pitanje. Kakva je prognoza tijeka bolesti? Kako će se bolest razvijati sa i bez liječenja?
Odgovor. Prognozu tijeka bolesti i mogući utjecaj pojedinih metoda liječenja na nju odredit će liječnik na temelju nalaza ispitivanje vegetativnom rezonancijom.
7. Pitanje. Koje mogućnosti liječenja postoje za moje stanje? Koliko je učinkovito predloženo liječenje? Kakav je omjer koristi i rizika predloženog liječenja?
8. Pitanje. Ako mi se simptomi pogoršaju, što da radim?
Odgovor. Za potpuno liječenje potrebno je redovito praćenje njegove učinkovitosti od strane liječnika. Naši su pacijenti u pravilu pod strogim nadzorom stručnjaka, što nam omogućuje pravovremeno otkrivanje nepovoljnih kretanja u tijeku bolesti i poduzimanje potrebnih mjera.
9. Pitanje. Koliko ste upoznati sa specifičnostima akcije? lijekovi koje da koristim? Postoji li mogućnost neželjenih interakcija između ovih lijekova i novopropisanih lijekova?
Odgovor. Liječnici našeg centra imaju specijalizaciju ne samo na terenu dijagnostika vegetativnom rezonancijom I biorezonantna terapija, ali i terapije i drugih područja medicine. Stoga su im nuspojave lijekova dobro poznate. Metode koje koristimo ni na koji način ne djeluju negativno na lijekove koje pacijent već uzima. Štoviše, korištenje biorezonantne metode liječenje, sveobuhvatno čišćenje tijela pomaže smanjiti potrebu za lijekovima.
10. Pitanje. Trebamo li stalno gledati nuspojave propisane lijekove?
Odgovor. Da. Ali ovo se odnosi na lijekovi imenovan u dr medicinske ustanove. Korišteno kod nas frekvencijska terapija, biorezonantna terapija, homeopatija, sveobuhvatno čišćenje tijela nemaju značajnih nuspojava.
Nije tajna da se pri odabiru metode liječenja fibroida maternice pacijentica najčešće mora odlučiti između kirurškog liječenja i embolizacije arterija maternice. Kirurško liječenje mioma maternice postoji već više od 100 godina i smatra se klasičnim i objektivno ispravnim, pa se kirurzi tijekom konzultacija mogu osjećati prilično samopouzdano, budući da u biti odražavaju „mišljenje većine“.
Naime, ako postoje simptomi mioma maternice, od 100 ginekolog će ponuditi kirurško liječenje za 95, a još par osoba će propisati liječenje lijekovima, netko će predložiti promatranje, najvjerojatnije nitko neće govoriti o EMA-i. Takva dominacija kirurgije, naravno, kvari, pa sam odlučio predložiti da pitate nekoliko kirurga važna pitanja, koji se često izostavljaju u vrijeme konzultacija, ali su vrlo važni.
Za svako pitanje dat ću točne odgovore, čija se istinitost može potvrditi jednostavnim pretraživanjem na Internetu. Apsolutno ne želim "ocrniti" kiruršku metodu liječenja mioma maternice, samo povećanje volumena menstruacije, pritisak na mjehur ili jednostavno promjena brojeva na ultrazvučnom obrascu ne opravdavaju uvijek rizike. te posljedice koje nosi predložena metoda liječenja.
1. Recite mi doktore koje su komplikacije opće anestezije?
Odgovor: nema puno komplikacija, rijetko se događaju, ali ipak postoje: oštećenje zuba tijekom intubacije; plućna infekcija; alergijska reakcija na anestetik; oštećenje oka; oštećenje živaca; psihička trauma (ako se pacijent probudio tijekom operacije); Svake godine ima smrtnih slučajeva uzrokovanih općom anestezijom (1 slučaj na 10 000 anestezija)
2. Recite mi doktore kakvo ću biti stanje nakon operacije?
Odgovor: nakon anestezije pacijent često osjeća jako drhtanje, mučninu, vrtoglavicu, smetenost, svrbež, bolove u grlu, mišićima, u predjelu ključne kosti, bolove u trbuhu, u predjelu šavova i vrlo izraženu slabost. Prve sate nakon operacije pacijent provodi na intenzivnoj njezi.
Odgovor: u prvim danima nakon operacije bit će bolovi u trbuhu, slabost, mučnina, bit će teško otići na WC. Dobit ćete lijekove protiv bolova, antibiotike i biti pod nadzorom moguće komplikacije u ranom postoperativnom razdoblju. Otpust je moguć 2-3 dana (laparoskopija) i 5-7 (laparotomija).
4. Recite mi doktore koje su to komplikacije?
Odgovor: rane postoperativne komplikacije uključuju: intraabdominalno krvarenje, peritonitis (zbog ozljede crijeva ili uretera, infekcije), plućnu emboliju, intestinalnu opstrukciju, poremećeno otjecanje mokraće iz bubrega (slučajno podvezivanje mokraćovoda) – sve ove komplikacije su vrlo ozbiljne, zahtijevam hitne kirurške radnje su rijetke. Malo kasnije moguća je upala pluća, kao i upala u području šava.
5. Recite mi doktore koliko dugo će mi trebati oporavak nakon operacije?
Odgovor: nakon laparoskopije – 3-4 tjedna, nakon laparotomije do 2 mjeseca.
6. Recite mi doktore, ako ćete vaditi samo čvor, zašto tražite da potpišem papir da se ne protivim vađenju maternice?
Odgovor: naime, u rijetkim slučajevima kod vađenja čvorova dolazi do jakog krvarenja i potrebno je ukloniti maternicu kako bi se spasila pacijentica. To se događa pri uklanjanju čvorova koji se nalaze u debljini stijenke maternice (intramuralni, intramuralno-subserozni, koji rastu u šupljinu maternice i oni koji se nalaze na rebru), kao iu prisutnosti mnogih čvorova.
7. Recite mi doktore jeste li sigurni da ćete ukloniti sve čvorove u maternici i ako ne sve zašto baš oni koje ćete ukloniti utječu na moje zdravlje/mogućnost zatrudnjeti?
Odgovor: zapravo, ponekad kirurzi uđu u abdomen i odstrane samo velike površinske čvorove, koji često ne igraju nikakvu ulogu u kliničkoj slici bolesti i one koje je zgodno ukloniti sa stijenke. Ostavljaju se mali čvorovi u debljini maternice (pod pretpostavkom da nisu opasni); zapravo, iz tih malih čvorova često dolazi do recidiva bolesti, jer je trauma maternice tijekom operacije snažan poticaj za rast čvorova.
8. Recite mi, doktore, koliki je rizik od ponovne pojave mioma maternice nakon uklanjanja čvorova?
Odgovor: rizik je prilično visok, u prosjeku 7-14% godišnje, ali najčešće možete vidjeti statistiku da je 3 godine nakon operacije recidiv 51%, potreba za reoperacijom je 17-26%. Recidiv je posebno visok ako se ne uklone svi čvorovi iz maternice.
9. Recite mi doktore hoću li nakon operacije trebati uzimati neke lijekove?
Odgovor: da, naravno, 8 mjeseci (ako planirate trudnoću) uzimat ćete hormonske lijekove kako biste spriječili povratak, a ako ne planirate trudnoću, morat ćete stalno uzimati hormonske lijekove kako biste smanjili vjerojatnost recidiva bolesti. Odnosno, prilikom uklanjanja čvorova postiže se privremeni učinak, koji se mora stalno održavati uzimanjem hormonskih lijekova
10. Recite mi, doktore, kolika je vjerojatnost da ću nakon uklanjanja čvorova ostati trudna?
Odgovor: Prosječna stopa trudnoća nakon uklanjanja čvorova kreće se od 39 do 56%
11. Recite mi, doktore, postoji li rizik tijekom trudnoće nakon operacije uklanjanja fibroida maternice?
Odgovor: da, iako mali, tu je. Rizik od rupture maternice je 0,3%. Međutim, važno je zapamtiti da ćete roditi do carski rez, odnosno imat ćete još jednu operaciju. Vrlo je rijetko da se opstetričari odluče na vaginalni porod kod žena s ožiljkom na maternici.
12. Recite mi, doktore, koje su još komplikacije moguće nakon uklanjanja čvorova koje bi mogle utjecati na moju sposobnost da zatrudnim?
Odgovor: da, nakon bilo kakve operacije na maternici postoji rizik od razvoja priraslica, uslijed čega jajovodi može postati neprohodan. To potencijalno može dovesti do neplodnosti ili povećati rizik od izvanmaternične trudnoće. Sada koristimo suvremene antiadhezivne materijale, kirurška tehnika se promijenila, ali je i dalje rizik od adhezija nepredvidiv.
13. Recite mi, doktore, osim cijevi, može se oštetiti i sama maternica?
Odgovor: da, postoji rizik. Ako se čvor nalazi na granici sa šupljinom ili uraste u nju, njegovim uklanjanjem može doći do otvaranja šupljine maternice, što kasnije dovodi do stvaranja priraslica u šupljini maternice (sinehije), koje sprječavaju trudnoću.
14. Recite mi, doktore, ako je čvor u šupljini i uklonjen je histerorezektoskopijom, postoje li rizici?
Odgovor: Da, iznimno je rijetko da zrak može ući u krvne žile maternice i dalje u pluća (prilično neugodna komplikacija), ozbiljan poremećaj ravnoteže elektrolita zbog viška glukoze koja ulazi u tijelo (to je njezina otopina koristi se tijekom postupka), oštećenje sluznice maternice (odsječeno zajedno s klicama). sloj), što dovodi do uterinog oblika neplodnosti. Da, ne mogu se svi čvorovi ukloniti u jednom pokušaju, često se odreže dio pa se čeka nekoliko mjeseci da se ponovi intervencija.
15. Recite mi, doktore, je li potpuno odstranjivanje maternice zaista tako jednostavna operacija, zove li to netko “studentska operacija”?
Odgovor: Nema jednostavnih operacija, ali je među ginekološkim operacijama bazična. Prilikom uklanjanja maternice mogu se pojaviti sve navedene komplikacije (ozljeda crijeva, mokraćnog mjehura, podvezivanje mokraćovoda, krvarenje iz ligatura koje su otpale s materničnih arterija). Nije važno koji se pristup koristi, laparoskopija samo ubrzava razdoblje oporavka.
16. Recite mi, doktore, zapravo, maternica mi uopće ne treba ako ne planiram trudnoću i nakon njenog uklanjanja osjećat ću se dobro?
Odgovor: ne, to nije istina. U 30-80% pacijenata nakon uklanjanja maternice s dodacima ili bez njih razvija se posthisterektomijski sindrom - ozbiljno stanje povezano s naglim prestankom proizvodnje ženskih spolnih hormona. Ovo je teški sindrom u kojem se pojavljuje astenična depresija s karakterističnim pritužbama na jak umor, smanjenu učinkovitost, letargiju, jaku slabost, povećanu plačljivost i "valunge". U 25% bolesnika razvija se osjećaj tjeskobe praćen nemotiviranim strahom od iznenadne smrti. Prestanak menstrualnih funkcija i funkcija rađanja tijekom reproduktivne dobi često se percipira kao gubitak ženstvenosti; javlja se osjećaj straha, strah od raspada obitelji, procjena sebe kao inferiornog seksualnog partnera. U 30-35% pacijenata koji se žale na lošu podnošljivost visoka temperatura, napadi lupanja srca u mirovanju, zimica, zimica, osjećaj obamrlosti i puzanja, poremećaj spavanja, vestibulopatija, pojačano znojenje, sklonost edemu, prolazna hipertenzija.
17. Recite mi, doktore, ako, kako kažete, "ostavimo jajnike", hoće li se razviti i ovi simptomi?
Odgovor: Da, razvoj posthisterektomijskog sindroma ne ovisi o tome jesu li jajnici uklonjeni ili ne. Ako su jajnici ostavljeni, ovaj sindrom se razvija nešto rjeđe.
18. Recite mi doktore jesu li to sve posljedice vađenja maternice ili postoje dugotrajne komplikacije?
Odgovor: U pravu ste, osim ranih promjena u tijelu postoje i one odgođene. Kao što je pokazalo veliko istraživanje koje je uključilo više od 700 tisuća žena, uklanjanje maternice sa ili bez jajnika kod žena reproduktivne dobi unutar godinu dana povećava rizik od kardiovaskularne bolesti(srčani udar, moždani udar, hipertenzija). Osim toga, neke žene razviju metabolički sindrom, koji se očituje debljanjem i drugim problemima. Povećava rizik od razvoja raka dojke. Nakon odstranjivanja maternice mogu se javiti problemi tijekom spolne aktivnosti (suhoća rodnice, poremećaji osjetljivosti, poteškoće u postizanju orgazma)
19. Recite mi, doktore, je li moguće nekako se nositi s ovim stanjem?
Odgovor: Da, za liječenje će Vam biti propisana hormonska nadomjesna terapija koju ćete morati uzimati nekoliko godina.
20. Recite mi, doktore, zašto kirurzi često ne preporučuju pribjegavanje embolizaciji arterije maternice, tvrdeći da je ova metoda opasna, teška za tolerirati i ima ograničenu učinkovitost?
Odgovor: Zapravo je problem što ginekolozi i kirurzi ne rade embolizaciju maternične arterije. Ovu operaciju izvode endovaskularni kirurzi, odnosno liječnici druge specijalnosti. Dakle, nisu svi ginekolozi spremni “pustiti” pacijenticu, možda i zato što iza toga pogrešno vide svoju nesposobnost da im pomognu, a zaboravljaju na interese pacijentice. vrijednih i vrlo iskusnih kirurga koji diferencirano pristupaju izboru metode liječenja, te kada uvide odgovarajuću kliničku situaciju, svakako preporučuju razjašnjenje mogućnosti embolizacije materničnih arterija.
Liječnici kažu da se na pregledima najčešće susreću s šutljivim pacijentima. Njihova zbunjenost raste kasnije kada se ispostavi da je njihov pacijent zainteresiran za preporuke na internetu i traži objašnjenje zašto je napravljen ovaj ili onaj recept.
1. Ako imate pitanja, pitajte. Vrlo je važno da razumijete uzroke i prirodu svoje bolesti, te da razumijete koje studije i testove je potrebno napraviti da biste postavili ispravnu dijagnozu. Ako nešto ne razumijete, nemojte se ustručavati postaviti drugo pitanje.
2. Obavezno obavijestite svog liječnika o svim detaljima bolesti. Ne zaboravite spomenuti eventualne alergijske reakcije ili komplikacije uzimanja lijekova. Ako uzimate bilo kakve lijekove, dodatke prehrani ili ste na posebnoj dijeti, također o tome obavijestite svog liječnika. Ne zaboravite da članovi vaše obitelji mogu imati bolesti slične vašoj. Čak i naizgled beznačajni detalji mogu biti vrlo važni u propisivanju učinkovitog liječenja.
3. Naučite se voditi povijest bolesti. Zapamtite, ili još bolje, zapišite pojedinosti o tijeku svoje bolesti, zabilježite promjene u stanju i osjećajima nakon uzimanja lijekova, tijekom dijagnostike ili tretmana. Uzmite u obzir bilo kakvu bol, vrtoglavicu, nelagodu, svrbež, obamrlost, crvenilo itd., čak i ako vam se čini da nisu povezani s vašom bolešću. Nemojte biti lijeni da zapišete svoje simptome, jer se pamćenje osobe može ozbiljno pogoršati tijekom bolesti.
4. Pozovite voljene osobe na razgovor sa svojim liječnikom. Ako vaša bolest nije tajna, prisutnost obitelji ili prijatelja tijekom razgovora s liječnikom pomoći će minimizirati rizike nesporazuma između pacijenta i liječnika. Ako vam vaše stanje ne dopušta da se osobno posavjetujete s liječnikom, delegirajte voljenu osobu na konzultacije.
5. Pobrinite se da dobivate liječenje koje vam odgovara. Na listi za zakazivanje tretmana ili dijagnostičkih postupaka potrebno je upisati Vaše ime i prezime.
6. Prikupite što više informacija o nadolazećoj operaciji. Ukoliko trebate operaciju, od kirurga saznajte sve detalje operativnog zahvata, moguće rizike i komplikacije tijekom i nakon operacije. Zamolite kirurga da markerom označi područje vašeg tijela koje će biti u "kirurškom području". Ali prije nego što o tome pitate liječnika, poslušajte sami sebe hoće li vam ove informacije naštetiti.
7. Prije izlaska iz bolnice saznajte sve detalje procesa oporavka. Upitajte svog liječnika trebate li nastaviti liječenje kod kuće, kada doći na pregled i kako dobiti savjet ako dođe do komplikacija.
8. Istražite lijekove koje uzimate. Provjerite znate li nazive lijekova koje uzimate, njihove učinke i njihov raspored doziranja. Zapišite nazive lijekova i spremite recepte (ili upute). Provjerite jeste li svjesni komplikacija ili neželjene reakcije korištenih lijekova.
To se često događa: zatvorivši za sobom vrata liječničke čekaonice, pacijent iznenada počinje sumnjati je li sve dobro shvatio, au glavi mu zuji roj misli, pojavljuju se sve brojnija neizgovorena pitanja... I tu nema tko da ih pita - iz ureda se već čuje jak glas: "Sljedeći!"
Kako bi izbjegli takve situacije, mnogi stručnjaci preporučuju da se unaprijed pripreme za konzultacije s urologom. Zapišite sva pitanja koja vas se tiču. Na primjer, možete ga temeljiti na sljedećem popisu:
- Koliko je svaki mogući tretman učinkovit?
- Koliko je sigurna metoda koja mi je predložena?
- Koliko će predložena metoda liječenja utjecati na moj uobičajeni način života?
- Kako će moj voljeni reagirati na ovu metodu liječenja?
- Koliko košta ovaj tretman?
Događa se da se postavlja pitanje kirurške intervencije. I tada su sljedeća pitanja liječniku sasvim prikladna:
- U kojoj mjeri mi je indicirana operacija?
- Kakvi će biti njegovi rezultati?
- Je li moguće odgoditi kirurško liječenje i što takvo odgađanje znači za moje zdravlje?
- Koliko će trajati postoperativni oporavak?
- Koliko brzo se mogu vratiti normalnom načinu života?
Često muškarci objavljuju podatke iz studija i testova uzetih od njih na Internetu sa zahtjevom da ih stručnjak dešifrira i, eventualno, preporuči liječenje. Prije svega, postavite ova pitanja svom liječniku. Upamtite: pacijent može liječniku postaviti bilo koje pitanje, a on mu mora odgovoriti. Ako želite zatražiti savjet od različitih stručnjaka, učinite to osobno. Dijagnoza i izbor liječenja samo je početna točka na putu do zdravog života.